Ja sam za raspuštanje stranaka. One nemaju nikakve svrhe, osim što koriste same sebi. One postoje zbog svojih vođa. Inače su potpuno besmislene i štetne. Troše kamione energije na gluposti, na prepucavanje i borbu sa drugim strankama, koje vide kao svoje neprijatelje. A zanimljivo, sve su to ljudi od krvi i mesa, ali neprijatelji su jer su u različitim strankama. To su umjetno stvorena neprijateljstva koja ne bi postojala da nema stranaka. Lijevo, desno, centar, sve je zrelo za raspuštanje. Ono što je najgore od svega, stranke imaju svoju mladež. One su rasadnici novih generacija zadojenih idiota. Sličnu stvar sam primijetio puno puta za vrijeme faxa. Profesoru dođe novi asistent i asistent malo po malo počne poprimati profesorove karakteristike. On po malo postaje svoj mentor. To je strašno. Uvijek sam se pitao, pa dobro zašto sada kada imaš priliku, kada si asistent, zašto ne napraviš neku pozitivnu promjenu, umjesto da i sam postaješ ona vrsta osobe koja ti se kao studentu, do jučer, gadila. To stvara indoktrinacija, poslušne budale, glupe sljedbenike.
Stranke će postojati sve dok prevladavaju glupi ljudi. Glupim ljudima se bez problema može manipulirati. Može ih se uvjeriti kako su oni ti koji biraju i kako njihovo mišljenje ima neku vrijednost. U stvarnosti, njihovo mišljenje ne vrijedi pišljiva boba, jer je puka kopija, reprodukcija jedne od nekoliko nametnutih varijanti mišljenja, jedne od nekoliko varijanti stava. Ljudi misle kako zauzimaju neki stav, a ne znaju tko im glavu nosi. Od djetinjstva ih kljukaju najobičnijim glupostima, guše ih na bezbroj načina. Bilo bi čudno kad bi i imali neko svoje originalno mišljenje. Bilo bi jako, jako čudno kad bi uspjeli misliti svojom glavom.
Politika ne bi smjela biti dugogodišnja, ili još gore, cjeloživotna profesija. Profesionalni političar je besmislica. Što je netko duže u politici, to bahatiji postaje. S vremenom postaje uvjeren kako je bog i batina. Bandić u Zagrebu. Obersnel u Rijeci. Pustiti nekome da bude 15, 20 godina na funkciji gradonačelnika. Strašno glupo. Jedan mandat od 4 godine je plafon. Plafončina. Poslije toga, neko novi, pun elana, energije i svježih ideja. A osnovna motivacija onih koji se žele baviti politikom može biti samo dobrobit ljudi. Za sada je kriterij vlastiti probitak, vlastita guzica, bilo na jasan i nedvosmislen način, bilo na neki od prikrivenih načina, pod nekom krinkom. Nema nikakvog razloga da političari postaju zvijezde, da su ih puni mediji, da su glavne face. Za sada, oni to stvarno jesu. Što se mene tiče, mogu svi skupa u 3 PM.
Post je objavljen 05.05.2018. u 21:31 sati.