A. B. Šimić: POVRATAK
Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kada šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj;
ne koraca mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koracajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svečan
kao pored tebe
.
Sven Adam Ewin: MJESEČAR
Kad ptica krikne, ti zašutiš.
Zašto se plašiš svoje sjene?
Moju blizinu ni ne slutiš,
A usne su ti pune mene.
U tvom vrtu, uz plave staze,
Ja hodam tvoga tijela gladan.
Tvoje se ruke tijelom maze.
A ja uspravan. Svečan. Hladan.
Sva si vrela. Šapćeš mi ime.
Ja likom blijedim sve ti kvarim.
Priđi mi straga. I zgrabi me!
Ne daj da vrtom mjesečarim.
Otjeraj Mjesec! Neka ode
Na onu stranu mrke vode.
Post je objavljen 02.05.2018. u 20:51 sati.