Psihologija počinje ako se čisto zamuti, jer su potrebne slike nepoznate materije.
To se postiže mišljenjem.
Progutaš nešto i time usporiš metabolizam. Krv postaje sluzava i usporena.
Umnože se spirale gena, a to je slično pojavi oblaka na nebu ili kad padne noć.
Tko se umom služi, njemu su stanice bez kisika, neaktivne, zato je aktivan um.
Gubi se eliksir i doživljaj, gubi se sveprisutnost sklada realnosti, opažanja
i mozga. Ritam srca mijenja karakter ponašanja. Osoba nije više od povjerenja,
nije humana, nego ovisnik što na silu grabi sve zbog energije.
Kada je red, čisto, pozitivno, ovisniku to smeta jer ne može misliti.
Upravo ovisnik ne podnosi nultu točku centra, jer u stanju neutralnosti
nema uzbuđenje.
Ljubavi nema jer ovisnici nemaju mir u srcu. Zato sve čine da izazovu
strah, pohlepu, neiskrenost, mržnju i ponos.
Od školovanih političara očekuješ humanost, ljudske kvalitete, međutim
oni su puni ideja o nasilju nad nižim slojevima.
Tko o čemu, novinarska struka samo priprema senzacije o opasnostima,
o potrebi mržnje i ratovanja.
Što je još gore, sve je koncept psihologije. Prirodna biologija kao da
ne postoji.
Prostorno vrijeme nitko ne razumije kao jedno fizičko svojstvo,
gdje se samo razlikuju strukture. Negdje je čisto i svjetlo, kao
u centru sunca, a negdje potpuno nečisto i to čini vrijeme.
Evidentno je sve u poremećaju, posebno u odnosima, međutim onaj tko
treba mijenjati loše je upravo čovjek a njemu to godi.
Post je objavljen 01.05.2018. u 22:46 sati.