Pregled posta

„Metamorfoza“ Praznika rada

Počelo je davne 1886. godine demonstracijama u kojima su se zahtijevale tzv tri 8…
…osam sati rada, osam sati rekreacije, osam sati odmora.

Prolazile su godine i demonstracije su se pretvorile u prvomajske parade. Slavili smo radne pobjede i 1. maj, Praznik rada.

Trajalo je to nešto manje od pola stoljeća i 1. maj je odjednom nestao.
Stidljivo ga je zamijenio 1. svibanj, više nije bilo ni demonstracija ni manifestacija, sad je nastupilo vrijeme tzv besplatnog graha s kobasicom. Dobili smo svoju Državu pa se nismo brinuli što su mnogi izgubili svoj Posao.

Crkvi, koja ima sve veći utjecaj na život Hrvata, ni taj 1. svibanj nije bio baš po volji, pa se dosjetila da se na taj dan slavi i sv. Josip Radnik. Ove godine (po svemu sudeći) ukinusmo 1.svibanj i uvedosmo proslavu sv. Josipa Radnika (na hrvatskoj Katedrali duha na svoje uši sam čuo da se danas slavi taj svetac). Ovo 'Radnik' treba uvijek naglašavati da netko ne bi pomislio da se to slavi jedan drugi Josip.
Sadržaj se međutim nije mijenjao, glavna stvar je i dalje dijeljenje graha s kobasicama.

* * *

Supruga i moja malenkost odlučismo da ona danas ne kuha, posljedično ja neću morati prati suđe te se uputismo prema Varaždinu gdje smo na izbor imali dvije lokacije na kojima smo mogli računati na grah i kobasicu ili pak nešto s roštilja.

Prva je bila kupališno-rekreacijski centar Aquacity. Bilo smo za Praznik rada prije dvije godine s obitelji mlađeg sina, nije bilo gužve, lijepo smo jeli i uživali u pogledu na jezero. Zato smo prvo krenuli u tom smjeru.

Ove godine - brus. Već kod približavanja lokaciji vidjeli smo da nam se ne piše dobro. Da ne duljim, jedva jedvice samo našli jedno mjesto za parkiranje na povećoj udaljenosti od ulaza u Aquacity i kad smo došli na 'lice mjesta' brzo smo se usuglasili: „Idemo na Dravu.“ Gužva je bila neopisiva. Toliko automobila i ljudi još nikad nismo vidjeli na toj lokaciji.

Rečeno, učinjeno. Sjedosmo u auto i nakon poduljeg 'gmizanja' uspjesmo se izvući iz šume automobila pa se uputismo na tradicionalno okupljanje 'radnog naroda' na obali Drave uzvodno od Dravskog mosta (ispod kojeg teče spomenuta Drava). Nažalost, ni tu nismo bili bolje sreće.

U ovom slučaju nismo uspjeli doći ni do mjesta gdje se dijelio grah. Odmorismo se malo na klupi gledajući labudove na Dravi i odosmo kući.
Da nismo, možda bi još čekali 'grah s kobasicom' !

Kod kuće: juha od gljiva iz vrećice, pomfrit s kečapom, skuša iz konzerve (poljska, uhvaćena u Sjevernom moru), zelena salata i pečena crvena paprika iz staklenke.
Tko nam je kriv što smo se dali navući na tanak led.


Post je objavljen 01.05.2018. u 16:38 sati.