Einstein je zgodno ustvrdio kako postoje samo dvije stvari, koliko je njemu poznato, koje su bezgranične, svemir i ljudska glupost, pri čemu Albert za svemir ne može garantirati. Ali ljudska glupost, oko nje nema dvojbe.
Danas i ateist i teist složno kruže oko roštilja. Klanaju se svetom ražnjiću, pljeskavici...
Ne šljivim ideju 1.maja ni pet posto. Ni dva posto. Nula. Ljudi si odaberu jedan dan, nekoliko dana godišnje, kako bi se odmaknuli od navodnih životnih briga. To nije život. Točnije, to je pasji život. Pasji, u negativnom smislu. Ne misli se na psa koji je ljubimac ludo bogate holivudske zvijezde, pa ima sreće živjeti kao u bajci. Sintagmu pasji život treba promijeniti u sintagmu ljudski život. Tada neki majmun koji se želi požaliti drugom majmunu kako mu je teško, može ustvrditi kako je njegov život postao - ljudski život; život patnje i dugog mraka, s povremenim svjetlim točkama, kao što je 1.maj, navodni praznik rada.
Ljudi slave najčudnije stvari, obilježavaju najčudnije datume. Redom se radi o besmislicama. Ti dani su svojevrsni fix, koji djeluje jedan dan, možda nekoliko dana (u slučaju godišnjih odmora), a cijelo vrijeme znaju kako nakon toga ponovno dolazi puno dana patnje, čeka se novi svjetli trenutak, a on ne dolazi tako brzo. Gdje je rješenje tog zapetljanog čvora? Čovjek se mora usmjeriti prema tome da živi kreativno, u kreativnosti, stvaranju ove ili one vrste, da mu svaki dan, svaki trenutak bude ispunjen. Da ne gubi svoje dragocjeno vrijeme na iščekivanje nečega, jer svaki dan je neponovljiv, svaki dan treba živjeti potpuno. Tada gluposti kao što je 1.maj nestaju same od sebe. Živjeti u kreativnosti znači postati pomalo lud. Znači pozdraviti se sa stadom na puno načina. Znači krenuti u nešto novo, u avanturu života, početi disati punim plućima. Kada to čovjek jednom osjeti, da može neprestano disati punim plućima, tada mu postane jasno da je prije tek disuckao, živio s nogom na kočnici, tek povremeno dodajući gas. Nema vremena za čekanje, nema vremena za odgađanje, nema vremena za sutra ćemo i lako ćemo. Mora se živjeti sada, a odgovornost je na svakome pojedinačno da od svog života napravi svojevrsno remek-djelo.
Poli mene pasiva
lipo j' vidin sva gori
kad bi mogla dojti bliže
kad bi mogla ona bi
Post je objavljen 01.05.2018. u 11:15 sati.