Civilizacija je nastala ostvarivanjem ideje o pravu na nerad... Civilizacije ne bi bilo da naši preci nisu došli na ideju kako ostvariti pravo na život bez rada i da nisu tu ideju proveli u djelo... Kako, dakle, ostvariti pravo na nerad, odnosno na život bez rada?... Pa tako što ćemo natjerati druge da rade za nas... Za to je neophodno provođenje ideje o pravu vlasništva nad zemljom i svim resursima na toj zemlji, uključujući i druge ljude... Naravno, za to je potrebno „uvjeravanje“ (čitaj prisila), jer zašto bi netko radio stvarajući bogatstvo drugome?... I, kada smo uspjeli „uvjeriti“ druge da smo mi bogomdani gospodari možemo razviti sustav kojem je svrha da nama stvara bogatstvo i moć, osiguravajući nam time i pravo na nerad... Naravno, moramo pokoju mrvicu (u svojoj velikodušnosti) baciti i onima koji rade, jer i oni ipak trebaju preživjeti kako bi mogli nastaviti raditi osiguravajući nam pravo na nerad...
I tako smo tijekom tisućljeća uspjeli zgrnuti basnoslovna bogatstva koja koristimo da naša civilizacija nezaustavljivo napreduje, te da se mi sve više bogatimo osiguravajući tako daljnji napredak... Jer, zamislite da se ta bogatstva ne akumuliraju u našim rukama, već dijele našim podanicima koji su ih i stvorili, nastao bi kaos, podanici bi umislili da i oni imaju pravo na nerad, ta tko bi onda radio i iz kojeg razloga?... Protiv ideje da svi imaju pravo na nerad moramo se zdušno boriti... Iako imamo dovoljno resursa da svi stanovnici na ovom planetu žive poput bogataša, iako imamo tehnološke mogućnosti za sve većom robotizacijom proizvodnje i smanjivanjem radnih sati, odnosno imamo mogućnosti da manjina povremeno radi kako bi uzdržavala većinu, to se ne smije dozvoliti – nikada... Većina je ta koja mora uzdržavati manjinu – to je zlatno pravilo našeg prava na nerad...