Danas je moj nećak napunio 13 godina.
I postao teenager.
Pa smo slavili.
Počelo je, naime, ovako.
U tri ujutro
Probudio me nalet panike.
Jednostavno briga oko svega
sa nevjericom da se to zaista događa
(Ni nakon četiri godine ne vjerujem)
I potreba da smjesta iskočim iz kože.
Budući da nisam mogla nikako doći k sebi,
Pročitala sam novi Gregov dnevnik
(cijeli, to mu dođe ko strip)
I odigrala nekoliko tura Candy Crush sage.
Tako sam nakon nekih dva sata bdijenja
U pet opet zaspala.
Rezultat:
Grogičnost
Mrzovolja
Na cijeli svijet
Umor
Nemogućnost da se do kraja zbudim.
Jako mi se nije išlo među ljude,
Ali što ćeš, slavlje je,
Ne možeš ne doć.
Ipak,
Bilo je zaista ugodno,
Manje zamorno nego sam se pribojavala,
Sve vani na otvorenom,
A sjedili smo u sjeni
Klinci okolo jurcali i igrali se,
Veliki je to teren.....
Klopa, alkohol, kahfa,
Sve super i više od toga
Al nikako doći k sebi.
A tamo je livada
Na livadi mlada trešnja
Nisam mogla odoljeti
:))
Izvalila sam se na travu,
Ispod krošnje
Raširenih ruku i nogu
Prvo u sjenu
Navlažilo mi odjeću
Pa na sunce
Da se posušim.
Vruća travica
Suha, vruća zemlja.....
Božanstveno.
Reset mozga.
Onda je buraz poslao male robove
(Djecu)
Po deke,
Ma nije ni trebalo,
Pa se i on izvalio.
Ostali se nisu tako besprizorno ponašali,
Ali mi smo ležali tako sigurno preko uru,
Koji ugodan osjećaj,
Koja toplina,
Koje prepuštanje
Aaaaaaaaaa.
Sve su nas upozorili,
Zaprljat ćemo se
Ne smije te ogrijati ovo rano sunce
Pokupit ćemo krpelja
Odrasli jednostavno ne leže na podu na tulumu
Ležala sam dok mi se nisu kockice presložile.
Koja ugoda!
:))
Poslije sam malo imala temperaturu.
Oh, well.
:))
Vridilo je.
Post je objavljen 30.04.2018. u 00:27 sati.