Marketing
kad su ti duhovi u glavi , a i pak pamet prevlada
+ + + buahahaa :( Neke 1973.g taman završetak osnovne škole. Zimsko doba . Hladno i dosadno , odem kod sestrične koja je živjela sa našom bakom i sta da radimo , ajmo na groblje djedu da zapalimo svijeću . Pa smo pekle kolače pa svašta nešto i nikako da krenemo, Tek negdje oko 3 popodne , meiutim zima prvo polugodište školske godine, zimsko doba i začas se sumrak stvori , ma još je dan ali nije više podne Do groblja nam je trebalo nekih 20.min još smo mi pričale i zeskale se i svašta nešto . I stigle , na ulazu vidimo, dolje ispod mrtvačnice ( seosko groblje Stare Plavnice Bjelovar ) vidimo kotač od bicikle viri , ali ko mari za tim . Krenemo do djedovog groba , kad ono sa desne strane od nas počne nešto , AJOJ AJOJ AJOJ , GLEDAMO ?? nigdje nikog a kuknjava i jauk se nastavljaju . Krenemo dalje već vidno uzbuđene ali još uvjiek hrabre . Kad ono i s lijeve strane počne AJOJAJOJ AJOJ .NARAVNO NIGDJE NIKOG . Kako su u strahu velike oči počnemo popreko groblja bježati van groblja na obližnju njivu, jer ne smijemo ni lijevo ni desno ni na ulaz, tko se sjetio kotača od bicikla ( kojim je netko prije nas stigao tu ) u tom momentu . Stigle na rub groblja trčeći i visoko dižući noge da ne bi stale na koji grob jer bog zna sta se događa . Stale van groblja, prošao onaj šok prvog straha i stresa i NE sad idemo nazad da vidimo sta je to i šta se događa . Kad smo došle do polovice nazad izlazi iza jednog čempresa stric i iz drugog njegov rođak , koji su nas cijelo popodne pratili i već im bilo dosta naseg dogovaranja ( idemo -ne idemo ) i smislili nam malu horor spačku, nikad ne zaboravljenu Stric više nije živ sestrična živi u ZG sa familijom , rođak ne znam , ja eto u Umagu ali događaj i priča će živjeti dokle god je ijedan sudionik živ .
Post je objavljen 28.04.2018. u 20:58 sati.