Gledam se jutros
u ogledalu,
naviru neke sitne
crte oko mojih
sljepoočnica.
Bore rugalice.
Mislim, dobro je.
Vrijeme je.
To su moje četrdesete.
Još ne razbuđena
otvorila sam google
i upisala :
ČETRDESETE
Pretraživač je izbacio
50-tak zanimljivih naslova.
"Što nikako ne činiti u 40-tima"
"Što učiniti prije 40-te"
" 40 odluka koje trebate donijeti prije 40-te".......
Iz posljednjeg naslova
najviše mi se svidjela
11- ta odluka :
" Nikada nije prekasno. Ako dosad niste naučili svirati flautu ili postati budist - a silno ste to željeli - nemojte paničariti. Nikad nije prekasno."
Možda postanem budist.
Izbezumljena od svih tekstova
koje sam pročitala ( otprilike 20-tak ),
otišla sam u kuhinju po čašu dobrog pelina.
Ništa bolje ne klizi od pelina.
Tako sam htjela zapaliti cigaretu!
Pretražila sam stan...
I ništa.
Kćer ih čuva samo za sebe.
Zatvorila sam google,
jer sam od silnih uputa za žene poput mene,
ostala "osakaćena teta".
Okrenula sam ogledalo prema sebi
i nasmijala se.
Eh da, četrdesete.
Moje četrdesete!
Slobodne,
osjećajne,
vrtirepkaste ( nije riječ)
bez dlake na jeziku,
riječ NE postoji i NE zanima me,
zahvalne,
ne prizemljene,
iskrene,
ljubičanstvene ( možda nije riječ )
Sretne
i
Zadovoljne...
( dvije prave riječi ) Moje četrdesete.