Kolegica s posla kupila je svoj stan. Dugo je trebalo da riješe neka pitanja koja su to omogućila, zezali smo je da je sirota mala bogatašica. Svi smo se nekako veselili s njom, baš mi je bilo drago slušati je kako priča o uređenju i namještaju i majstorima i Ikei.
Jedna od mojih golemih strasti otkad sam u vikendici pronašla maminu knjigu iz tehničkog...a imala sam valjda 5-6 godina bio je dizajn interijera. I silno me to veseli, željela sam to raditi, no nekako me život odvukao prema fotografiji i dizajnu pa je to ostalo sa strane. Možda i bolje s obzirom na situaciju u Hrvatskoj oko takvih poslova.
Tako da me samo slušanje o tome i zamišljanje kako će to izgledati silno veselilo.
A kažu da se želje ostvare kad ih poželiš radi tuđe a ne svoje dobrobiti.
Nedavno sam se dosjetila ideje za pokreniti poslić (za sad sa strane, a kasnije tko zna) koji bi maltene objedinio sve te moje struke i hobije, a omogućio bi mi i da se maknem iz ureda, radim nešto aktivnije. Mislim da će mi to biti prioritet kod odabira što ću dalje raditi, ubija me sjedenje za kompom. E sad, za taj posao bi mi trebao i neki prostor, po mogućnosti stan veći od ove sad garsonjere...idealno barem dvosoban. Financije su za sad za tako nešto malo nategnute...fali mi djelić.
I tako gledam ja već nekoliko dana oglase, stanovi su ili potpuno ružni i nepraktični...ili divni i bolesno skupi. Nečeg pristojnog za normalnu cijenu nema. Jučer sam u pauzi išla do pekare blizu tog stana od kolegice i sinulo mi...pa oni sele. Taj stan će se iznajmljivati opet najvjerojatnije. Navodno su im i najmodavci jako pristojni, kaže da ih nije ni srela već nekoliko godina. Bila sam kod nje, stan je potpuno idealan, u novogradnji, ima balkon koji mi ovdje najviše fali radi mačke, ima dulji spojeni prostor kuhinje i dnevnog, dosta velik i za raditi, malu spavaću sobu, kupaonu s kadom (što je meni bitno), sav namještaj je noviji i ono najbitnije, režije su etažne. Cijena je stotinjak eura viša ako računam zajedno s režijama u odnosu na moj stan sad.
Bad mi je da bez neke ranije najave odem iz ovog stana, mada mislim da bi ga u mjesec dana i ja sama uspjela iznajmiti...jer imam vrlo drage i korektne najmodavce ovdje. Tako da im mogu uskočiti i reći da ću sama otvoriti stan da ljudi razgledaju kad god treba još ovaj mjesec dok sam tu...i naći im nekoga.
Razlog za selidbu je mogućnost obavljanja posla, ali i činjenica da u ovom ulazu žive prilično naporno susjedi. Kojima druženje podrazumjeva kasnovečernji dernek pred ulazom. I onda se čude što se ostali bune. Kolegica kaže kako je ono iznimno mirna zgrada.
Ono što me u svemu tome brine je naravno...financije...da li ću zaraditi toliko da pokrijem tu razliku odmah na početku? S druge strane, ako neću ni toliko...onda ne trebam ni kretati u to. I drugo, naravno, moj "nedefinirani" koji je na sms s pitanjem da li je za...odvalio danom šutnje.
Pitanje se odnosilo čak i na to da radi prostora i posla uzmemo stan...nisam ni spomenula da se i on useli.
Što je to s tim stogodišnjim poluobaveznim vezama danas?
Da, jako mi je drag, uvijek će mi biti netko poseban...ali ako se ne može odlučiti i useliti samnom nakon gotovo 7 godina...mislim da je jasno gdje stojim.
Opet...kao i uvijek, sama svoj borac.
Zato će i prvi foto sešn moje drage prijateljice i moj biti...na temu žena ratnica...
Post je objavljen 27.04.2018. u 06:16 sati.