Moje drvo života
umjesto lišća
ima zvijezde
korijen mu u nebu
krošnja u zemlji...
Čudno neko drvo
koje naizgled
još čudnije raste,
ali zagrljaj mu korijen jača,
a zemlja zvijezde obuhvaća...
Pa onda kad vjetrovi silni pokušaju
korijen iščupati
i drvo polomiti
zvijezde u zagrljaju probude ekstaze,
a oluje zlosutnice
postaju ruke što se maze,
postanu odjek nemira
koji se izgubio u tišini
odjek sna
koji se pojavio
konačno
u daljini.../font>