Vrijeme je uvijek nešto što se objašnjava materijom, kretanjem, prostorom, kao nešto što je u pravilu na strani nekog konkretnog sadržaja, ono je diskretna ili indiskretna velicina pomoću koje se nešto mjeri. Čitava tradicija je uglavnom slijedila ovo mišljenje.
Kembridžski platoničari, među njima i Newotnov učitelj Isaac Barrow, tvrdili su kako je prostor postojao prije, nego je svijet stvoren i da postoji izvansvjetski beskonačan prostor i da je isto tako vrijeme postojalo prije, nego što je svijet počeo postojati i da beskonačno vrijeme postoji i u izvansvjetskom prostoru.
Einstein je pak pretpostavaljo relativnost vremena spram apsolutnog vremena kod Newtona i to su poznati dokazi dilatacije vremena.