Rembrandt van Rijn rodio se prije 412 godina; njegove su slike uistinu remek djela, sve do jednog, a Noćna straža, grupni portret veličine 371x437 cm visi u Rijksmuseumu u Amsterdamu, i ne znam šta bi dala da je vidim uživo. A do tada, dok ne uspijem u tom naumu, evo malo muke po Rembrandtu.
Zamislite velikog slikara koji pokušava obuzdati sve sudionike grupnog portretiranja, u nastojanju da remek djelo takvim i postane:
- Molim vas, ko dragog Boga, sve kolko vas ima, ne mlatarajte musketama i kopljima, nastradaće neko...halo, vi s kopljem, molim vas umirite se...
( obraća se kapetanu straže: Pa jel moguće da se opet naroljao?! Dajte molim vas otpeljajte ga doma, slikaću danas bez njega, i nek mi nalokan više ne dolazi, proburaziće nekog! )
Svjedoci nastajanja remekdjela, u potpunosti nesvjesni čemu nazoče, razglabaju o kugi, lošem vremenu i svačemnečem, i ne doživljavaju baš ozbiljno slikarove težnje da ih posloži onak kak to zahtijeva njegova vizija grupnog portreta. Dok on narikta one na lijevoj strani, raspadne se formacija na desnoj, i tak nekoliko puta.
U međuvremenu se na ženu, koja drži pticu na pojasu, posere ptica.
- Gospođo, šta je sad zaboga?! Posrala se ptica? Pa šta ja tu mogu...Smrdi? A znam, pretrpite malo, brzo smo gotovi. Reko sam vam da joj zakrenete vratom, a vi nećete...e pa nek sere, šta sad ja da radim. Opraće sluškinja haljinu kad dođete doma.
Bubnjar nabija ko da svira u Led Zeppelinu; slikar ga pokušava nadglasat, pa kad ne ide razgalami se i na njega:
- 'alo, momak s bubnjem, smanji doživljaj , raspašće mi se glava...jel čuješ šta ti govorim...HALOOOOO, BUBNJAR! Prekidaj nabijat u roku sad, nemrem namjestit ljude a ti satra s tom nabijačinom.
Bubnjar, smrtno uvrijeđen, prekida s interpretacijom, a sad već blago izbezumljeni umjetnik pokušava objasnit svima kak da stanu i kud da se zakrenu, da bi njegova vizija zaživjela do kraja.
Uto supijani kopljanik napušta svoju poziciju, staje na peseka koji ugrize prvo njega, pa kapetana koji ga pelja, a kopljanik u stampedu isprevrće sve što mu je na putu i kopljem prodere remek djelo u nastajanju.
- E jebemti i mene i stražu i dan kad mi je uopće palo na pamet slikat grupni portret naoružanih ljudi i cucka i jebenu usranu ptičurinu zakvačenu za ženu...s čim da uopće zakrpam tu rupetinu u platnu, bil mi sad objasnio? Šta, da slikam ispočetka?! Ajmo svi razgulite odavde i ne dolazite mi na oči, pun mi vas je, života mi!!!!!!
Kud ne slikam mrtvu prirodu...
Post je objavljen 25.04.2018. u 06:31 sati.