Po mom selu razlio se mrak. Ipak, nacrtao je Bog vedro noćno nebo. Miriše jorgovan.
Donio mi ga je povjetarac, sve od kuće moje majke, jer zna koliko volim miris tog cvijeta.
Tišina je. Noć posve spokojna i modra.
Prstima uklanjam kosu sa lica i ulazeći u kuću, kožom, pogledom i nosnicama opraštam se od tihih prijatelja, zahvaljujući im na darežljivim ljepotama ovih trenutaka.
Oh, čeznem za mjestom gdje još nisam bila. No, neće mi beskorisne misli pomutiti srce.
Bit će mi svaki dan ovakav, svjestan.
tuđa slija, sa neta