Jedno prostorno vrijeme (za učenje i razlikovanje kao kugla), kada je nedjeljivo, onda je kao bez strukture, savršeno, nevidljivo, slobodno, apsolutno, inteligentno, vječno, svjetlo i ta moć jedino je u centru cjeline stvarno.
Gdje razlikuješ pojave, tu energija različito zrači svjetlost, u pitanju je prirodna realnost.
Osjećanje emocija ukazuje na to da subjekt, energija ili duh, usporava biološku cjelinu. Zbog toga imaš potrebu govoriti jezikom.
Izgovorenim riječima braniš mišljenje, međutim u tome nema istine. Tko te sluša nisi mu od povjerenja.
Besmisleno je psihološki nešto umišljati, dok imaš opažanja realnosti i dokaz u doživljaju.
Osjećanja emocija, kao umišljanje u budnosti ili san u spavanju, čovjeku ne trebaju, jer slabi srce, moguće su duševne boli i bolesti. Onda od jada i patnje prizivaš smrt.
Biraj kada počinješ mijenjati loše navike.
Onda diši na nos (trajanje udaha 1, a izdisaja 9 puta duže), govori glas istine također na nos. Usta su pogana rupa i trudi se da ih ne otvaraš. Ako to činiš nečist zrak kao duh puni šupljine prostora iznutra, onda govoriš laži, osjećaš potrebu gladi i tako preskočiš razum i dalje nisi usklađen.
Post je objavljen 23.04.2018. u 13:11 sati.