Bože, zaustavi drhtaj tla gdje stojim
i umiri njenu utrobu vrelu,
dozvoli da sunčane dane brojim
i osjećam Sunce na svom čelu.
Bože, umiri njen vapaj tužni
kojim nas sve upozoriti želi
i donesi joj topli vjetar južni,
da joj rana vrela što brže zacijeli.
Bože, umiri je i izliječi joj tu vrelu ranu
jedina je ovdje u ovom svemirskom beskraju
gdje se noć uzvišeno priklanja danu,
a ona je tako krhka u tisućljetnom treptaju.
Bože, ovo je samo moj mali glas
Tebi, koji možeš izliječiti ovu planetu,
njoj još nije došao posljednji čas,
jer je naljepša u ovom svemirskom svijetu.
Pjesmicu ovu napisah kao od šale,
dok sam sa sobom u sebi pričala,
ali želje moje nisu nimalo male,
jer nam je svima samo ona ostala.
Ako je izgubimo ni nas neće biti
u Svemiru velikom ostat će tama,
a ti ćeš, Bože, suzu proliti
i duša će tvoja bez nas ostati sama.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojemISBN 978-953-7889-28-9 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.