UZ NOVU KNJIGU "KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA" KOJA USKORO IZLAZI...
§10
Kod Kanta je pak rečeno da razum ostaje u granicama iskustva i da je teoretski um nemoćan čim te granice prelazi što je ondai potrepljeno kritikama raznih dokaza u Kritici čistoga uma. Međutim, Kantove intencije nisu bile razumljene bez obzira je li se radilo o filozofiji ili o pozitivnim znanostima. Ovdje je i dalje postojalo razumijevanje, da predmet spoznaje opstoji neovisno o subjektu te je on utoliko bitak po sebi. No, on ne znači stvar po sebi pa niti samo neki idealni logičan bitak, nego izražava jednu principijelnu neovisnost o subjektu.
Ovo mišljenje misli neki neovisni bitak. Međutim, ono što subjektu stoji nasuprot i što on pomišlja nije objekt u strogom smislu riječi. Ukoliko je on neki bitak po sebi, on je ravnodušan spram subjekta. Taj pak indiferentni bitak valja spoznati, a kako je on očigledno beskonačan i neiscrpiv, sva sposobnost subjekta je u tome da svoju spoznaju ne ograniči.
Ono što pripada supstanciji jedino važi kao istinito. U tom smislu onda kategorija konačnosti mora ustuknuti pred jednim novim uvidom. Svijet sada gubi svoje granice, a moći subjekta koji spoznaje ne smiju biti ničim ograničene. Svijet postaje vremenski beskonačan i prostorno beskonačan.
Proces svijeta otkriva se kao matematički kontinuum. Pa iako se subjektu ne smiju postavljati granice, čovjek sa svojom sferom interesa u tom svijetu matematičke beskonačnosti iščezava kao nešto efemerno. Kao što su istinska svojstva supstancije zamjenjivi kvantiteti, tako se moći kozmosa u kojem vladaju drugačiji zakoni razlikuju od ljudskog htijenja i stremljenja. Ravnodušna uzročnost sve povezuje, a slučaj iščezava.