UZ NOVU KNJIGU "KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA" KOJA USKORO IZLAZI...
§8
Najveću večinu matematičkih ideja Nikole Kuzanskog možemo pronaći u njegovim radovima De Docta Ignorantia, De Visione Dei i On Conjectures. On je također pisao i o kvadraturi kruga u svojim matematičkim spisima. Astronomski pogledi kardinalnih metafizičkih pitanja i inače su raspšena duž cjeline njegovih radova. Evidentna je tu jedna nezavisnost od tradicionalnih doktrina koja je bazirana na simbolizmu brojeva i simbolizmu geometrije gdje je riječ radije o apstraktnim metafizičkim špekulacijama radije, nego o konkretnim astronomskim opservacijama.
Zemlja je zvijezda kao i ostale zvijezde, ona nije centar našeg kozmosa, ona ne miruje niti su njeni polovi fiksni. Nebeska tijela nisu striktno sferična kao što ni njihove orbite nisu sasvim kružne. Razliku između teorije i konkretnih opservacija objašnjavao je Kuzanski relativnim kretanjem. Nema, dakle, nikakve sumnje u to da je i veliki Nikola Kopernik također stajao pod uticajem ideja Kuzanskoga koji je bio ohrabren njegovim zapažanjima tako da je publicirao i svoje vlastito djelo temeljeno na postavkama Kuzanskoga. Također je kao i Nicole Oresme naučavao vjerojatnost pluraliteta svijetova što je posebno cijenio tragični renesansni filozof Giordano Bruno.
U svom radu De Docta Ignorantia Kuzanski raspravlja o beskonačnom pravcu. U beskonačnom pravcu svi pravci su beskonačni pravci. Isto tako u Absolute Maximum sve stvari su Absolute Maximum. Ako pri ovome umovanju nailazimo na kontradikcije onda treba zapaziti da Bog sveobuhvatno obuhvaća sve stvari pa prema tome i kontradikcije. Ova doktrina zapravo je povezana sa stajalištem, da je u Bogu sadržano jedinstvo suprotnosti. Kao što je beskonačni pravac mjera svih pravaca, tako je i Absolute Maximum Mjera svih stvari. Savršenstvo svih stvari derivira se iz Boga i njegove egzistencije koji ih je stvorio kako bi egzistirale na najbolji mogući način, ali jedna je stvar savršenija od druge u smislu njenog učešća u Uzvišenome Savršenstvu.
Kao što je Absolute Maximum beskonačan, tako je i Maximum Concractum konačan. Prvi dio De Docta Ignorantia raspravlja, dakle, o Maximum Absolutum, dok je drugi dio ove rasprave rasprava o Maximum Concractum. Tako na primjer kada razmatramo i razmišljamo o kvantitativnim dijelovima našeg kozmosa kao na primjer o Mjesecu tada ono može biti veće ili manje od drugog dijela kao što je to na primjer Zemlja. Međutim, mi ne dodajemo svim kvantitativnim dijelovima tako da oni postanu beskonačni. Slično tome jedan poredak savršenstva kao na primjer ljudska bića mogu biti veća ili manja od drugoga poretka savršenstva kao što su to opeta anđeli, ali mi ne povećavamo stupanj poretka perfekcije za koju kažemo da ne može biti veća od Boga.
Slično tome kvantitativni i nekvantitativni dijelovi našeg kozmosa su konačni i usporedivi, ali oni ne mogu biti povećani do Maximuma. Odatle je kozmos također konačan. Ako je naš kozmos konačan onda prema Kuzanskome treba biti svijestan, da:
1. kozmos sam po sebi nema sile koja mu omogućuje da ga poveća,
2. da je Bog veći, nego naš kozmos i nije mjesto prebivanja Boga.
Odatle jedan paralelizam između svijeta i Boga: isto tako kao što i sudimo o Bogu kao beskonačnom tako mi sudimo o našem svijetu kao o konačnom i kao što ne možemo shvatiti Božju beskonačnost isto tako ne možemo shvatiti svjetsku konačnost.
Kozmos nije dakle samo infinitum ili maximum on je takoder concractum, a kako Kuzanski definira taj concractum najbolje vidimo iz ovih njegovih stajališta. On piše:
“Concractum znači restrikciju nečega tako da može biti i ovo i ono.”
Dakle, Bog je Apsolutni Maximum gdje kontradikcije koincidiraju kao na primjer mišljenje da ne može postojati ništa veće od Boga, a odatle je kozmos reducirani maximum na način, da taj maximum predstavlja pluralitet različitih svjetova u jedinstvu Jednoga. Dakle, univerzum egzistira na jedan restriktivan način i Kuzanski svagda naglašava da je Bog apsolutan, dok ostalo egzistira na taj restriktivan način.
Povrh svega, to se odnosi na pitanje Kuzanskoga o tome, da stvaranje nije Bog. Stvaranje je refleksija Boga, u neku ruku ono je image Beskonačne Forme, ali refleksija Boga nije sam Bog, stupanj perfekcije stvari ne dolazi od Boga, njihovo nesavršenstvo i njihovi limiti ne dolaze niti od Boga niti od pozitivnog uzroka, nego kroz “kontigenciju”.
Kod Augustina ovaj se pojam pojavljuje u smislu deficijentnog uzroka. Zato Kuzanski piše: “Preostaje jedino da kažemo da pluralitet stvari narasta iz fakta da je Bog prezentan u ničemu.”
Djeluje malo začudno ovaj negativizam, ovaj nihilizam Kuzanskoga s obzirom na njegovo ranije stajalište, da Bog obuhvaća sve stvari i da su sve stvari u Bogu i da on obuhvaća sve stvari i da je on u svim stvarima, dakle, malo začuđuje ovaj negativizam budući je prethodno bilo uspostvljeno jedinstvo Svijeta i Boga u jednoj zapravo panteističkoj koncepciji.