Znanje je neovisno, baš kao slobodna inteligencija.
Kada nema sugestivnog uma, nema ni osjećanja emocija psihe, nego ugodan doživljaj sveprisutnosti, kako je stvarno, tako i realno.
Okružen si informacijama, a trebaš nulom dobiti odgovor samo za nešto iz gomile. Onda se poslužiš trenutkom vremena i tačkom prostora. To liči na križić. Postaviš jasno pitanje glasom, no ustane otvaraš, samo glasnice se tresu i to čuješ u ušima. Gdje su glasnice tu je i knedla, od nje dobiješ jasan odgovor, kao DA ili NE. Fora je da znaš postaviti pitanje informatičkim krugom, jer bez takve veze, nema tko da vodi do odgovora.
Realnost je kao savršeno čisto, a relativnost nečisto.
Za znanje ipak treba savršeno čisto kao nula, a praktički ništa ne mora biti savršeno.
Onda nema sumnje da je teorija relativnosti podvala, kao i sve drugo što država i crkva nameću.
U svoje mišljenje nisi siguran, a u doživljaj jesi.
Post je objavljen 18.04.2018. u 12:11 sati.