UZ NOVU KNJIGU "KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA" KOJA USKORO IZLAZI...
§6
Dakle, logične zakonitosti jesu ujedno zakonitosti kako realnog bitka, tako i mišljenja. Ovo poimanje stvar je matematičkih i prirodnih znanosti i njihove egzaktnosti u kojoj je cijeli svijet objekata i kvantitativnih njihovih relacija glavni postulat.
Samo idealnost tog svijeta objekata i njegova samostalnost jesu ono bitno, a idealne strukture svijeta i njegova relacionalnost može biti spoznajno bitna stvar, upravo obveza spoznaje, a tu obvezu spoznaje nalazimo u skolastičkoj teoriji supstancijalnih formi Descartesovim mislima, istinama razuma kod Leibniza, a naročito je ona iskristalizirana u pojmu a priori kod Kanta.
Ovo mišljenje predlagalo je uže orijentiranje na matematiku i matematičku prirodnu znanost. Njihova je prednost njihova egzaktnost, njihova tvorba pojmova i apriorizam, upravo konstruktivnost, da se iz jednog jedinog stava može deducirati sav sadržaj.
Sav je svijet onda jedna konstrukcija logičnog sadržaja. Da je ovdje riječ o jednom fundamentalnom stavu, postaje jasno kada se utvrdi njegovo striktno značenje i njegov puni smisao s obzirom na Descartesovo stajalište o primatu mišljenja, jer kod njega je rečeno da misaono biće jest ne animal rationale, nego upravo res cogitans. Konzekventno, to ne znači ništa drugo, nego da je ego čistih kogitacija, ono što obično nazivamo subjektom, cogitom depotencirano na stvar odnosno na njegove relacije.
Res cogitans je uzrok i izvor svih predstava pa i predstave o sebi samom. Misleća supstanca koje je cijela bit ili priroda u tome, da samo misli i koja za svoju egzistenciju ne zahtijeva nikakvo mjesto, prva je istina. Tu istinu znati znači mogućnost, da se potraže i druge istine. Res cogitans kao “ja” odnosno “duša” je ono što “mene čini onim što jesam”. Ja sam res cogitans, a sve ostale stvari mogu biti modi cogitandi. One za mene postoje kao moje predstave, a istinite su ukoliko su jasno i razgovjetno spoznate.
“Mislim dakle jesam” kao prvo načelo filozofije znači upravo to, da je bitak mišljenje i da sa bitkom kao mišljenjem postoji i cijelo moje mišljenje. Odatle je ontološki dokaz egzistencije Boga kao savršenstva koje je beskonačno, vječno, nepromjenjivo, sveznajuće i svemoguće sigurno koliko može biti siguran bilo koji dokaz u geometriji, ali koja opstojnost ujedno i omogućava svaki dokaz geometrije.