Nakon ručka jučer brzinski odlazak s društvom koje se ne voli fotkati u Gorski Kotar na eventualni piknik, s vremenom kako bude, svi servisi su dali različite prognoze, a i bilo je svakako. Ponekad pomislim da je i zanimljivije ovako nego da konačno "utemeljimo" tu drvenu kućicu. Sad već spominju oni što gledaju televiziju koliko je kuća prošlo nevrijeme jednostavno odnijelo.
Prvo smo išli na izvor napuniti još kanistara vodom, iako je stan dobro zakrčen svim i svačim, još ima prostora. Za kišu smo još prošle godine probali privremeno rješenje s ceradom, no to baš i ne funkcionira ponajbolje. Ipak oko pet popodne smo dočekali razvedravanje i piknik je mogao početi. Svi iz mog društva imaju svoje izvore nabave domaće dimljene hrane, pa su slijedile i neizbježne usporedbe. Kažu da psi ne bi smjeli dimljeno ni slano, al ajde ti to mom psu objasni, za svoj parizer često baš i nije raspoložen, za ovo se uvijek bori, iako je jučer npr. obilno ručao svoju omiljenu piletinu.
Baterije su donekle napunjene, popodne se pišu pismeni pa ne moram više ništa pripremati...