To čudan čovjek je neki:
u njemu šute daljine
i leševi nadanja plove
u jeftinom lijesu tišine.
I ništa ne traži više:
providne radosti, tuge,
strepnje i čekanja - tek su
glibovi patnji, za druge.
U svakoj stvari, u svakom dahu,
u muku magle, u pješčanom prahu,
u grobnome mraku njegova sna
sjedi, pa stane i dugo stoji
zuri i šuti, muklo postoji
gurav i ništavan Ja.
Post je objavljen 15.04.2018. u 12:51 sati.