u zadnje vrijeme bavim se predavanjima dr. Rajovića, koje bi, prema mom skromnom mišljenju, trebao čuti svaki odgojno - obrazovni djelatnik, no, prije svega roditelj, koji ima volje, vremena i elana baviti se svojim djetetom puno prije nego mu se desi da se, zbog, eventualnih, nedajbože, problema bilo koje vrste, mora obratiti nekom stručnjaku za pomoć, jer, ako je i kada, do problema već došlo, tada, nažalost, više nemamo puno vremena, a i greške te vrste puno je teže ispravljati nego ih prevenirati. stoga, dobro je znati, i biti informiran unaprijed, svakome tko planira obitelj u kojoj postoji mogućnost kreiranja i donošenja na svijet novog života, na koji upravo te dvije osobe sadržane u jednoj riječi: roditelj ili bilo kakvog drugog utjecaja na to maleno biće koje raste i razvija se upravo uz našu podršku, toplo preporučam pozabaviti se kao i porazmisliti suvislo o tome o čemu gospodin Rajović gorljivo zagovara.
iskreno, mi smo se bavili time pomalo unatrag, slušajući ga, zajedno smo, muž i ja, pokušavali uhvatiti sve gdje smo uspjeli utjecati krivo, zatim sve što je moguće još popraviti, te, na kraju, što još sada možemo kako nebismo, ako ništa drugo, ponavljali te iste greške, jer, grešaka će uvijek biti, no, željeli bismo ih smanjiti na onu najmanju moguću mjeru.
ta mjera, to je, ono što je meni osobno veliki izazov, pronaći tu pravu ravnotežu i balans.
sažeto, savjeti na koje se svi nekako možemo osloniti nisu, zapravo, nikakvo izmišljanje novog i nepoznatog, niti neka teška filozofija, već je samo osluškivanje potreba tog bića naspram naših osobnih potreba, te stavljanje u okvire svih tih potreba zajedno, jer, obitelj čini skup raznovrsnih potreba koje se međusobno preklapaju, a često i poklapaju.
tako, ako još niste, a planirate uređivati dječju sobu, pogotovo ako se radi o tek rođenoj bebici, nije loše znati kako je tako malenom mozgu potreban kontrast kako bi oko i određene sinapse u mozgu uspijele spojiti se i formirati neke nove veze bitne za daljni razvoj, kako organa oka, tako i daljnje koordinacije između oka, ruke i ostalih tek razvijajućih organskih spojeva. i ono što je još važnije i svakako treba imati na umu jest činjenica da će određene sinapse jednostavno propasti i odumrijeti, ako ih pravovremeno ne oživimo i stavimo u ispravan pogon.
način na koji se to može izvesti nije znanstvena fantastika, odnosi se samo na neke raznovrsne oblike i boje koje unosimo u svakodnevni životni prostor i okruženje u kojem dijete boravi, dakle: pruge na zavjesama ili zidovoma, kontrasnim bojama na stropu ili nekom drugom mjestu dostupnom dječjem oku, jer sjene su ono što potiće sam razvoj vida, koji se nadovezuje na poticanje razvoja već nečeg novog i tako u beskonaćnost, sve dok jednog dana ne dođe u onih dva posto članova MeNsE, a, ako se to i ne desi, barem znamo da smo sve učinili što smo mogli kako bi se upravo to moglo ostvratiti.
također, jedan od vrlo bitnih momenata je onaj koji se odnosi na djetetovu glavu. zdravoseljački rečeno, djetetova glava nije kugla nataknuta na kruti predmet, poput štapne lutke, stoga i neće samo tako otpasti i otkotrljati se, pa i nije ni potrebno tretirati taj dio tijela na način da ga neprestano fiksiramo noseći dijete na način prilikom kojega mu onemogućavamo kretanje, već sasvim suprotno: neizmjerno je bitno omogućiti mu da već od tih prvih dana života samostalno razvija te mišićne struktute kojima će vrat i vratna kralježnica svakim danom napredovati i bivati sve fleksibilniji i čvršći. dakle, glavu je potrebno samo pridržavati, no, svim ostalim postupcima i situacijama poticati njezine prirodne pokrete okretanjem u svim smjerovima, jer, vrlo ubrzo dijete stavljeno na trbuh osim same glave povezane vratom imat će potrebu pokretati i ruke, ramena, pa i trbušne mišiće, i, mogla bi vam se desiti situacija u kojoj smo se i nas dva novopečena roditelja našli kad je pedijatrica pozvala medicinsku sestru da dođe vidjeti " ovo ", kao neko čudo, dok se naš sinek propinjal na njenom stolu pokušavajući napraviti ženski sklek, s nepuna tri mjeseca života.
da, kretanje je, a, drago mi je sada kako mi je i liječnik stručnjak to potvrdio, u toj nenadoknadivoj, " prve tri su najvažnije ", kratkotrajnoj dobi, važno da važnije ne može biti, i to, kretanje u svim mogućim situacijama, oblicima i rotacijama. tako dr. Rajović naglašava vrtnju kao jednu od najvažnijih dječjih aktivnosti, dok skakanje po krevetu ne doživljava kao svaka prosjećna majka: opasno i zato zabranjeno, već sasvim suprotno, iako, sama nisam sigurna što bih o tome mislila, jer, sestra i ja smo tako jedan krevet potrgale čime nismo oduševile ni mamu ni tatu, al smo mu zato morale pomagati popraviti ga, pa, eto, opet smo nešto naučile iz svega toga. al, ajde, skakanje po krevetu možda i zvuči kao ekstrem, prema skakanju po blatnim lokvama, užaš svake od nas preopterećene ženskice koja zna koliko je energije ( i u kilovatima, pa i kunama ) potrebno za pranje, vješanje, peglanje i pospremanje zaprljanog i zaflekanog veša, no, dobri naš doktor ima i za to zgodan odgovor u obliku gumenih čizama do koljena i kabanice. eto, nije sve takvim kako se na prvi pogled čini, jer, dok to dijete skače po toj blatnoj lokvi samo ako znamo što time sve razvija i koju će si time osigurati stipendiju na prestižnom fakultetu u inozemstvu, tada nam i to blato može postati zlatno.
kolica su još jedna od tema vrijedna spomena, jer, kao i svako biće koje nije biljka, tako je i djetetu potrebno hodanje, pa i trčanje, kao prirodni oblici kretanja, naravno, opet i ponovo za njegov razvoj, čega, mozga, da, da, čitavo ovo vrijeme radi se upravo o mozgu, i tako, korak po korak, dođemo u školu gdje ga je potrebno upotrebljavati na jedan sasvim nov i nepoznat način, ne samo našem djetetu, već i nama samima, te, ako nismo pratili taj put onako kako je to bilo potrebno do sedme godine života mnogo je tih sinapsa i veza između njih u tom malenom, ali izrazito vrijednom mozgiću je propalo, te više nikada neće imati tu mogućnost nastati ponovo ili se obnoviti, otišle su u nepovrat.
za sve to što možemo napraviti imamo samo tih sedam godinica.
nakon njih, ako nismo učinilo sve ono da ih dovedemo u to nepostojanje možemo upotrijebiti NTC metodu učenja i stijecanja znanja i informacija, no, to još nisam potpuno savladala, tako da ću ostaviti svima onima koje zanima da si pogledaju sami o čemu se točno radi. sve se to, falabogu, može zguglati.
odoh ja u park.
samo još jedna napomena: pustiti dijete da se vrti ne znači vrtiti ga u stolici za računalom, kao što ni učenje kroz igru čineći nije igranje nogometa na PlayStationu.
Post je objavljen 14.04.2018. u 17:05 sati.