Orwell je bio beskompromisan polemičar, upravo sam završio s knjigom njegovih polemika. Znao je biti bezobrazan, vrijeđati, omalovažavati, biti kontradiktoran posebno u stavovima o anarhizmu i socijalizmu, ima nešto zanimljivo kod mene, što su strasnije polemike to su mi i dosadnije, te vrijednost spoznaja iz knjiga crpim s neuobičajenih mjesta. Ovdje je opaska urednika, da je s većinom onih s kojima je Orwell polemizirao, poslije postajao osobni prijatelj.
Mislim da su to za našu sredinu daleko prošla nemoguća vremena. Svjedočim da su polemike koje sam vodio brzo prelazile na osobni nivo i ugrožavale mi realno radni status i egzistenciju. Ne vjerujem da je s drugima drukčije, ne postoji tradicija kulturnog suprotstavljanja. Sukobi se i sustavno potiču, neprestano se smišljaju načini kako izmjeriti na radnim mjestima tko je sposobniji, tko niškoristi. Vidim da dolaze mlade školovane generacije, koje nemaju pojma o humanosti i toleranciji, isključivo ih zanimaju bodovi, koji sa sobom nose par stotina kuna.
Najbolje je što oni i zbilja vjeruju da su kvalitetni.