Kad puknu rebra
ti unutra
savij gnijezdo,
posadi nesto,
othrani pticu,
nacrtaj kucu
Bol je neizdrziva
Gleda te ocima tvog djeteta, jedinog
Preko stakla oci potocnice
Prsti maleni, prsti koje si ljubila
Koji ces dio smetnuti s uma
da boli
Manje
Da boli izdrzivije
Otkrij mi
Kad puknu rebra
moja mama place
Ona koja je stup obitelji
Koja je u pedesetim radila spagu na moje oci
A to kako je pjevala dok je kuhala
To kako je fuckala
Kako se gromko smijala
To vec pripada mojim pjesmama
Mene boli dusa, nju bole rebra
Slomljena
Dok je brala narcise
na padini ispred kuce,
ne odozdo ko sav posten svijet,
nego odozgo,
tocno onako kako ja placem
Moras pustiti da djeca odrastu, jel tako
A onda poslije
Dozvoliti i da ti roditelji ostare
Budu nemocni
Traze tvoju pomoc, tvoje ruke, tvoj smijeh
Pelene
Nesto vece od onih koje su oni stavljali
Tebi
Sve nesto moras pustiti
Pa za sto da se primis onda
K vragu
Sad ti moras raditi spagu u pedesetim
Pjevati dok kuhas
Gromko se smijati