dakle, danas se na blogu provela jedna znanstvena tribina o sisama. povod tome je post kolege freša koji je nalipija sliku sisa na gomili ali skroz drugin povodom. usljedila je konstruktivna i sveobuhvatna rasprava o sisama u kojoj su kelegice i kolege blogeri željeli ostavit svoj doprinos za rasvjetljavanje muškog fetišizma kada su u pitanju sise.
neke blogerice su uložile prigovor, a bogami bilo je i onih koje su tile opstruirat ovaj znanstveni skup. na njihovu žalost bilo je tu više eminentnih stručnjaka koji su jednoglasno zaključili da je svaka sisa vrijedna pažnje, ćirići i prištići se nisu razmatrali, iz čega se nametnulo i pitanje što to sisu čini sisom? da li je to njen volumen, gustoća ili pak oblik.
pomnim razmatranjem došlo se do zaključka da je najidealniji oblik 2/3 kruške te je nastala rasprava da li se radi o kruški viljamovki, duchesse d'angouleme, klapovom ljubimcu, beurré giffard ili pak o divljoj kruški. divlja kruška je konsenzusom odbačena jer spada u kategoriju ćirića i prištića što je blogerica koja se bori za oslobođenje žena od utjecaja feminističkog pokreta pozdravila sa odobravanjem i u znak podrške prilipetala jednu sliku sisa. zbog odsutnosti stručnog oka koji je zbog obaveza oko utvrđivanja vjerodostojnosti sisa bio spriječen preostali dio kolegija je zaključio da su prezentirane sise umjetne te da ne zadovoljavaju oblik i fizionomiju kruške već da više sliče pomama.
subverzivni elementi su cijelu raspravu htjeli marginalizirati insinuacijama o prolaznoj svježini mladih krušaka što je kolegij osujetio i odbacio sa gnušanjem te kao primjer vječite svježine naveo krušku viljamovku koja je stoljećima bila dodatni poticaj umjetnicima za stvaranje njihovih i danas cijenjenih djela.
zaključak ekspertne skupine je: da, osim ćirića i prištića, nema sise koja nije vrijedna pažnje, da gustoća opada sa porastom volumena te da je najidealniji oblik kruške koja staje u veličinu otvorenog dlana. dinje i lubenice nisu bile predmet razmatranja.
Post je objavljen 11.04.2018. u 18:42 sati.