OBIČNO
Ne znam samo
kako si me
to točno naumio voljeti
obično
mene tako
neobičnu
dragi
i otkad je to
stalno i zauvijek
obično
Jer meni je sve neobično
ako te volim
sve je neobično, čuješ li,
I onaj vrtuljak u parku i ona djevojčica u crvenom kaputu
i onaj mladić koji čita knjigu na klupi
i ono bolno ružičasto stablo magnolije
koje će
sasvim sigurno umrijeti od vlastite ljepote
nakon što milijun puta zadrhti od žudnje svatko
tko ga vidi
a voli
neobično
i onaj kipić na vrhu zgrade
što ga znalački zasjaji suton
I ovaj vjetar isto
koji udara u glavu u vrat
podižući oblake na putovanja
i tvoja lijeva ušna resica
i moj vrat
i kosa koju si poljubio
i lijeva obrva
i kiša i kiša
i moja tvoja nova bora
Ne znam kako si to samo zamislio
mene voljeti obično
mene obično
bez gladi stalne
žeđi neutažive
kad dotičeš me pogledom mjestima
gdje se presijecaju moji meridijani
pa staneš usnama
na točkama svih mojih
glavnih gradova
da li je to slučajno
da li je to obično
ne znam
kako si to sa mnom točno zamislio
moja ljubavi