Vepric
1994.
Oči Majke, čempresi vitki,
šum vjetra, nebeske antene,
kraj plavog cvijeća brzaci pitki
bjelinom ogrću stijene.
Danas se liturgijski slavi Blagovijest, navještenje Mariji da će roditi Mesiju, jer je 25. om. bila Cvjetnica, početak Velikog tjedna, koji u liturgiji ima prednost.
Kad sam bila vrlo mlada glavni blagdan svetišta Vepric bila je Blagovijest i ja sam uživala što je to u proljeće, kad je potok podno špilje bio pun bistre vode a uokolo se plavilo proljetno cvijeće.
Ova pjesmica je nastala iz tog sjećanja.
Krajem 50-ih uveden je 7. rujna, u predvečerje Male Gospe kao glavno slavlje u meni dragom svetištu, a daljnja preuređenja su oduzela čar prirodnosti Veprica. Možda je sad sve praktičnije i prikladnije za mase hodočasnika ali mene uspomene vežu za ono prijašnje, kao što mi je i mala Makarska bila draža od ove betonirane i lukobranom zaštićene. Ali to je tako, mlade generacije sigurno uživaju u novome, dok naše vrijeme prolazi... I neka! :-)))
(Moja pok. mater bi rekla: "Blagovist, smokvin list!")
Post je objavljen 09.04.2018. u 09:31 sati.