(Boris Antonić, Čvor križaljka broj 102, 27. XI. 1974., str. 14)
Prefiksoidi i sufiksoidi
U našim zagonetačkim listovima ponekad možemo susresti nazive „anarebus“ (anagramni rebus), „logogram“ (logogrifni anagram), „klinomida“ (klin-piramida) i sl. Te i slične riječi ne bi trebale ući u zagonetačku terminologiju, iako su koliko-toliko prihvatljive u novinarstvu. Prva od navedenih riječi načinjena je uz pomoć prefiksoida, posljednja uz pomoć sufiksoida a srednja uz pomoć jednog i drugog. Prefiksoid je „ana“ dio riječi koji bi trebao značiti „anagram“ a sufiksoid je „mida“ dio riječi koji bi trebao značiti „piramida“, kao što bi u srednjem primjeru „gram“ trebao značiti „anagram“. Međutim ni ti dijelovi ne nose značenje cjeline od koje su otrgnuti.
Aleksandar Kostić pišući o medicinskoj terminologiji ističe: „Ali ne treba dopustiti da se u krnjenju odrednica ide dotle da od njih ostaju delovi koji ne znače ništa“. On navodi i primjere takvih loše složenih naziva: „parathormonum“ (paratireoidni hormon), „hyper volaemia“ (uvećan volumen krvi). Ivan Klajn kao primjere takvih loših složenica navodi: „ribomaterijal“ (ribolovni materijal“, „inodugovi“ (inozemni dugovi) i dr. dodajući ironično: „Biće da patimo od konzepredrasuda, ali bismo voleli da se poštedi naše jeziosećanje“. (Misli, naravno, na konzervativne predrasude i jezični osjećaj!
(Boris Antonić, Zagonetač broj 296 (5), srpnja-kolovoza 1983., str. 7)
(Boris Antonić, Superfeniks broj 7, 12. XII. 1996., str. 47)
(Boris Antonić, Feniks broj 175, 23. VIII. 2001., str. 47)
(Boris Antonić, Kvizorama broj 541, 17. VIII. 2002., str. 25)
(Boris Antonić, Slova do krova broj 1, 16. X. 2002., str. 12)