Pregled posta

Povratak u prošlost (3)

60. godišnjica

Bijaše to davno kad u svoj Dnevnik, 20. lipnja 1958., zapisah:

Da se ne mučite mojim 'šrakopisom' evo prijepisa:
Danas je kraj. Nema više mučenja. Nema više kolaca ni jedinica. Danas je završila škola. Sve je gotovo. Sa izložbe sam sve pobrao. Iako su mi htjeli uzeti lektiru, uspio sam je dobiti. Zapravo uzeo sam ju. Najljepša je na školi pa su je htjeli uzeti za uzor. Ali ja je nisam dao. Sad je sve u redu. U 4h bila je proslava, tj. završna školska priredba. Čitao sam svoj rad: „Vodenica i rijeka“. Sve u najboljem redu.

Možda bi bilo bolje da sam lektiru ostavio školi jer joj se, tijekom mog seljakanja od nemila do nedraga, izgubio trag. A zaista je bila lijepa, puna mojom rukom nacrtanih ilustracija. I da ne pomislite kao sam bio loš učenik; nikada nisam dobio ni 'kolac' ni jedinicu, ali škola mi je ipak bila 'mučenje'.

* * *

Dvije godine kasnije počelo je moje seljakanje: Varaždin (Gimnazija), Zagreb (faks, 'Končar'), Bijeljina (vojska), ponovo Zagreb, odlazak na 'privremeni rad' u Doboj ('Energoinvest').

Nakon sedam godina 'pečalbe' povratak u Čakovec odakle je putošestvija počela. Bilo je to 1977. godine. U gradu sam bio gotovo stranac. Moji suučenici osnovali obitelji, dobili djecu. Nisam imao pojma gdje su i kako žive. Sjetih se da iduće, 1978. godine, navršava 20 godina tzv 'male mature', pa pomislih kako bi bilo zgodno organizirati susret mojih školskih drugarica i drugova. Zamišljeno, ostvareno. Slijedeće smo se godine sastali. Ta naša proslava bila je okidač za još nekoliko generacija koje su učinile isto. Kao dokaz da se to doista i dogodilo prilažem ovu fotku - suvenir u obliku daske za rezanje.

Nizale se godine. Nažalost, moja zamisao da uspostavim kontakte sa suučenicima nije se ostvarila. Predugo se nismo viđali, svatko je već imao neko svoje društvo, a ja sam nakon deset godina rada kao projektant u Birou u Čakovcu, nastavio raditi u CONING Varaždin i tu dočekao umirovljenje. Prilike za kontakte bilo još manje. Tako prođe slijedećih 40 godina.

* * *

Neki dan bane u sobu moja bolja polovica i kaže:
„Je si li vidio poziv za proslavu 60. godišnjice u 'Međimurju'?“
„Kakve godišnjice?“, pitam ja.
„Male mature!“, odgovori supruga razdragano.
Uzeh novine i zaista.

U prvom redu, druga faca s desna jako sliči mojoj malenkosti :-).

Ako bude zdravlja i 'sreće junačke', eto nas opet zajedno (barem oni koji su još živi), ali ovog puta povodom 60. godišnjice 'male mature'.


Post je objavljen 08.04.2018. u 19:12 sati.