I tako se jedno jutro probudiš, a vani nepregledna magla. Ok, ovaj put na izlasku iz zgrade nije bila toliko nesavladiva.
Jučer je sve bilo jasno i radile su se logične kombinacije i spremala logistika za današnji povratni put. Jutros Jin i ja bauljamo kroz maglu i nikog ne razaznajemo, tek u bliskoj blizini razaznavanje i sukob s Medom, većim, al ne i spretnijim psom.
Jučer su bezbrižni šetači sebi dopuštali gluposti tipa :"Vidi kako lijepi psi, svi su isti!", mada se jedan naglo odvojio od bliskog društva i pojurio k meni, nikad nikom on ne može biti jednak. Jutros se prisjećam stihova pjesnika H.H. kojeg sam još kao student prevodio:
"Pun prijatelja mi bio svijet,
dok još vidljiv biše
sad kad je magla pala
nijedan nije vidljiv više."
Naravno, osim Jina koji me svako malo gricne za nogavicu i podsjeti na svoju nazočnost. Do dolaska neke zlokobnije magle...