Marketing
Hannina odanost
Završio čitanje prepiske između Hannah Arendt i Martina Heideggera. Opisao bih tu prepisku kao klasični ljubić, no eto, i dan poslije sam pod dojmom, čak sam, vrativši knjigu, uzeo za čitati poznato, ali od moje strane nečitano djelo gospođe Arendt "Izvori totalitarizma".
Nevjerojatna mi je ta odanost svojim ljubavima i prijateljima velike misliteljice. Arendt je rođenjem bila Židovka, živila je u Njemačkoj, no nije sebe željela definirati ni kao Židovku, pogotovo ne Njemicu, rekla je za sebe da je jednostavno djevojka iz tuđine. Heideggera su smatrali zadnjim velikim filozofom klasičnog tipa.
Na fakultetu je došlo do ljubavi između profesora i njegove najpažljivije studentice, iako je profesor bio sretno udani moralist. Veličinu i dubinu ljubavi, te koliko daleko je išla, otkrila je tek naknadno objavljena prepiska, a s ljubavnicima su se poigrala i povijesna događanja. Naime Heidegger je prigrlio nacizam te postao pod nacistima rektor, Hannah je kao Židovka morala u emigraciju.
Heidegger se u jednom pismu najdražoj Hannah brani da mu se antisemitizam podmeće, te navodi primjere židova kojima je pomogao. Nedavno objavljeni dokumenti, za koje nije ni Hannah znala, dokazuju da to baš i nije bilo tako. Objektivni čitatelj i muškarac poput mene, otkriva već u prvih pismima profesora svojoj studentici neiskrenost ili barem dvostruku kalkuliranu igru, koja se ipak u nekim kasnijim pismima otkriva kao mješavina ljubavi i strasti, kad Hannah postaje najdraža, inače zanimljive su i mijene oslovljavanja, međutim cijelo vrijeme ostajem na strani Hannah, koja se istina cijelo vrijeme igra, i sigurno joj godi kad joj jedan tako cijenjeni profesor piše poeziju.
Najviše sam razmišljao o izuzetnom govoru, koji je sad već svjetski priznata Hannah Arendt održala svom nekadašnjem profesoru povodom osamdesetog rođendana. Govor je oda nakon rata prilično izoliranom misliocu, čak i kad spominje Heideggerove političke promašaje, navodi Hannah da su nekim slučajem veliki filozofi redom bili impresionirani tiranima, izuzela je Kanta, kojim se stoga i najviše bavila, ali eto, Heidegger je bio najbolji predavač. Hannah je i na strani svog prijatelja Jaspersa, kojeg svi zbog karaktera i bezobzirnih obračuna s neistomišljenicima osuđuju, Jaspers je takav kakav je, čudi se onima, koji se ljute na njega, iako ga poznaju.
Zanimljivo, jako zanimljivo, a ja sam se danas istražujući dostupnu literaturu nemalo iznenadio, saznavši da mi je i jedan od najdržih dramatičara, čijih termita se uvijek sjećam, Günter Eich, bio dobar dio života gorljiv nacist, koji je nakon rata pobjegao u Portugal.
Post je objavljen 04.04.2018. u 15:57 sati.