Vjernik sam. Krštena rimokatolkinja, iako moj muž kaže da sam po shvaćanjima i pogledima protestant. Ne bih znala, ne zamaram se detaljima. Da li doista postoji zagrobni život, da li je Marija zaista bila djevica... kao da su ti detalji uopće važni u kontekstu duhovnog razvoja i moralnosti. Svaka religija utemeljena u ljubavi je dobra i služi svrsi, i unutar svake je moguće pronaći svoju utjehu. Preskakanje iz jedne u drugu bio bi gubitak vremena.
Moja majka me naučila moliti i vodila me u crkvu, a moj otac je svemu tome dao objektivnu i materijalnu perspektivu. Dobro se živi kad sjedneš između čovjeka i neke njegove potrebe. To je jednostavna činjenična datost. Kao i to da istina sama po sebi nije niti dobra niti loša, ali možeš s njome napraviti puno dobrog, kao i puno zla. Stoga od malena odvajam Boga i vjeru od Crkve i religije. Prvo mi je važno i sveto, a drugo, pa s drugime živim jer je to nemoguće izbjeći u našem društvu.
Bila sam praktični vjernik, u crkvenom, sakramentalnom smislu. Obredi, bdijenja, ispovijedi, u župnom dvoru sam provodila više vremena nego po kafićima. Kažem bila, jer iako još uvijek molim svakodnevno, pa čak i postim u dane kad to crkvena pravila nalažu, jer smatram da je post dobar za tijelo, već par godina ne idem na misu, čak niti na Uskrs, niti idem na ispovijed. Razlog je vrlo jednostavan. Ne dopuštam miješanje trećih u svoju intimu, neke stvari tiču se isključivo mene i mojeg muža.
Manipuliranje osjećajem krivnje kao i stvaranje iluzije kako ćemo ispuniti svoju svrhu jedino imanjem što više djece, loš je pristup. U tom smislu više mi se sviđa budizam, iako isključivo kao životna filozofija, ne kao religija.
Misao se pokazuje kao riječ,
riječ se pokazuje kao djelo,
djela postaju navika,
navika stvara karakter,
stoga pazi brižno na svoje misli.
Koliko je to logičniji pristup, nego prijetnja ne sagriješi mišlju jer ćeš završiti u paklu.
Vjerujem da imamo odgovornost pred Bogom iskoristi svoje talente. Međutim, rađanje djece i bivanje dobrom majkom samo je jedan od njih, netko ga ima, netko nema, netko ima i taj i mnoge druge, netko ima talent kvalitetno odgojiti jedno dijete, ali ne i više njih. Jednog dana stajati ću pred Bogom i pitati će me što sam napravila sa svojim vremenom na ovoj zemlji. Bojim se da rađala sam i bila loš roditelj zbog frustracija manjkom vremena za ostale talente, neće biti zadovoljavajući odgovor.
Pretpostavljam da se mnogi naši prijatelji pitaju što se dogodilo, ali nitko ništa ne pita. Na direktna pitanja direktno odgovaram, na ne postavljena pitanja ne odgovaram. Moj postupak nije mudar, znam to. Ljudi vole vanjsku formu, vole poznato i uniformirano. Ovako sam sumnjiva, izašla iz kruga, potencijalno opasna. Trebala bih biti mudra i održavati vanjski privid, ali ne da mi se više. Postala sam lijena za sve što je samo sebi svrha.
Zar zbog vanjske forme ili ugleda izgubiti integritet?
S vremenom vjerujem da ću opet postati praktični vjernik. Nedostaje mi utjeha poznatog, nedostaje mi duhovno vodstvo, nedostaje mi miris svijeća i tamjana. Međutim, rubovi slagalice se ne poklapaju, a ja neću osakatiti samu sebe da bih ju složila.
Post je objavljen 04.04.2018. u 09:33 sati.