Mi smo, dakle, rekli da se kozmičko jaje obrće ogromnom brzinom kao što je to slučaj na primjer kod Kolumbovog jajeta kod Nikole Tesele ili pak, da se poslužimo primjerom iz astronomije, kao kod neutronskih zvijezda za koje pretpostavljamo da su posljednji stadij razvoja nekih zvijezda.
I ovdje je obrtanje toliko veliko, da zna iznositi skoro 300 obrtaja u sekundi. Neutronske zvijezde su obično prečnika oko 20 km i imaju masu koja je za 1,4 puta veća od Sunčeve (Chandrasekarova granica, ispod koje bi umjesto toga bile bijeli patuljci), ali i manju masu od Sunčeve za oko 3 puta (inače bi bile crne rupe), te se okreću vrlo brzo (jedna revolucija može trajati čak od 30 sekundi do stotine u sekundi).
‘’As the star's core collapses, its rotation rate increases as a result of conservation of angular momentum, hence newly formed neutron stars rotate at up to several hundred times per second. Some neutron stars emit beams of electromagnetic radiation that make them detectable as pulsars.’’
I to je za nas pomalo nerazumnjivo, istina. također smo rekli, da se sastoji od magneta preostalih ultrakompaktnih galaksija i preostalog kozmičkog materijala, ali prema Boyleovom zakonu, obujam nekoga tijela odnosno plina zavisi od tlaka i od temperatute pa pretpostavljamo, da se obujam smanjuje ukoliko se smanjuju i temperature. Ovo smanjivanje temperature u toplinskoj smrti svemira zapravo znači, da se plinoviti oblaci kozmičkog materijala kondenziraju u tekuće stanje procesom likvefakcije plinova:
‘’Ukapljivanje plinova ili likvefakcija je prevođenje plinova u kapljevito (tekuće) agregatno stanje. Provodi se ponajviše radi lakšega prijevoza i skladištenja plinova, te za postizanje niskih temperatura (niskotemperaturna fizika ili kriofizika). Plinovi se mogu ukapljiti hlađenjem, kompresijom ili kombinacijom tih postupaka. Pritom značajnu ulogu imaju kritični tlak i kritična temperatura, svojstveni svakomu plinu posebno. Ukapljivanje samo kompresijom pri stalnoj temperaturi uspijeva ako je ta temperatura niža od kritične, a samo hlađenjem pri stalnom tlaku ako je tlak niži od kritičnoga. Tako će zrak pri stalnom atmosferskom tlaku prijeći iz plinovitog u kapljevito agregatno stanje kada ga se ohladi na –194 °C. Slično tomu dolazi do ukapljivanja zraka njegovim tlačenjem na dovoljno visok tlak pri stalnoj temperaturi nižoj od kritične (na primjer pri –150 °C za ukapljivanje zraka potreban je tlak od približno 20 bara). Za zrak je, zbog njegove niske kritične temperature, takav postupak nepraktičan, ali je prikladan na primjer za ugljikov dioksid, koji postaje kapljevit primjenom tlaka od 57,4 bara, pri temperaturi od 20 °C.’’
Znači, što su pritisci veći, to je potrebano da tempertura bude mnogo manja od apsolutne nule, da bi plin prešao u tekuće agregatno stanje . Vidjeli smo kod dušika da je pri atmosferskom tlaku potrebna temperature od -194 stupnja C dok pri tlaku od 20 bara potrebna je temperature od -150 stupnjava C. Kod tekućega helija, na primjer, stvari stoje tako da je on u tekućem stanju tek na temperaturi od -270 stupnjeva.
‘’At standard pressure, the chemical element helium exists in a liquid form only at the extremely low temperature of 270 °C. Its boiling point and critical point depend on which isotope of helium is present: the common isotope helium-4 or the rare isotope helium-3. These are the only two stable isotopes of helium. See the table below for the values of these physical quantities. The density of liquid helium-4 at its boiling point and a pressure of one atmosphere is about 0.125 grams per cmł, or about 1/8th the density of liquid water.’’
Dakle, što su pritisci veći, to su i temperature manje, da bi plin prešao u tekuće agregatno stanje kao što zaključujemo da su potrebne jako niske temperature za neke elemente kao što je to na primjer helij. Iz toga zaključujemo, da se središte kozmičkog jajeta sastoji od metala, dok se gornja ljuska kozmičkog jajeta sastoji od tekućih plinova i da su temperature neobično niske, a jaje se obrće. Dakle, ono se sastoji točno onako kako je i mišljeno kod starih Grka kada je rečeno, da je voda počelo svega i da se od ljuske jajeta razvilo nebo, a od bjelanjka zemlja i konačno, točno kako to navodi iI grčka mitologija, posljednji sloj čine plinoviti oblaci.
dr. Zlatan Gavrilović Kovač
Post je objavljen 03.04.2018. u 12:20 sati.