Teška sam u zadnje vrime.
Greza i zapaljiva i ljuta sam.
Na poslu izgaram, šokiram prosječne i žuljam indiferentne.
Promaja u takuinu ne pomaže rastirat tumitu u glavi.
Prezrela sam, taman za past u plaćeni smještaj.
Put do psihijatrije pun dobrih ljudi.
Nema slobodnih soba, kod njih je uvik sezona .
Pokopali svekra, minimalistički pa isto previše.
Ovdi i na šum u ušima platiš pedeve.
Ćaće mi odavno nema, al još uvik živi.
Ne gren ni tamo, nije vrime za pokoru.
Križ se nosi prid ljudima, žali se prid ogledalom.
Mater nestaje, ne čutimo se uzajamno.
Krhka, sasula bi se da je štrecnem sebičnošću.
Na kraju, ko i na početku, dekomodira nas vlastito sranje.
Svi ostali u sampasu: Tko more zapišat više?
Post je objavljen 19.08.2016. u 00:00 sati.