Godinama sam na proslavama rođendana pratio tko se na sljedećem neće pojaviti, tada nisam fotkao, svaku godinu bismo izgubili nekoga, uglavnom zauvijek. Tradicionalne fešte poput Božića i Uskrsa smo njegovali dok su roditelji bili živi. Onda smo uskoro mi postali najstariji i sve je, našom voljom, zamrlo, postala su to uobičajena rutinska druženja s prijateljima.
Onda je i Dolores postala nažalost najstarija u svojoj užoj obitelji i ona je oživila tradiciju u najboljem i gastro najjačem stilu. Kuharsko umijeće je, već prema praznicima, razvila do vrhunca, već ste na ovom blogu mogli pratiti npr., čini mi se da ima nešto u arhivi sa strane, renesansu starih zaboravljenih božićnih jela. Jučer pak ja nisam uspio sve probati, jednostavno uz najbolju volju, više nisam mogao. Ipak držali smo se herojski, u istom društvu smo, ponekad malo proširenom, već više godina, jedino je gospodin Jin nakratko kapitulirao. Od tema se jučer nametnula, sustav koji onemogućava vraćanje ukradenog i opća korupcija, no neću sad kvariti post s detaljima. Od pića je otkriće ovaj put bilo jedno grčko nacionalno, koje sam i ja, iskusni pilac, jučer prvi put probao, osvježavajuće je bilo, prije toga su se pila probrana vina nakon domaćeg aperitiva, jedino sam ja kvario s radenskom i jegerom. O hrani fotke valjda dovoljno govore, nisam na kraju sve ni snimio, bile su dvije vrste torti, čak mi je svjetlija bolje prijala.