moj nebeski Otac
je neumorni pletač
plete mi tople košuljice
pa me pošalje
u bijele zime zemaljske
da pravim anđele
u snijegu
volim tu igru
iako mi snijeg
uvijek zađe za vrat
meni ne smeta
pa se onda pojavi
neki Videk
smrznutog srca
bez košuljice
ja mu poklonim svoju
i šutke
po tko zna koji put
odlazim smrznita
k Ocu
a on se nasmije
zagrli me
i obuče mi
novu toplu košuljicu
čak sa kapuljačom
nikako da shvatim
da će on uvijek biti isti
drag i nasmijan
ma koliko košuljica izgubila
ili poklonila