evo su se zadnji dana svi nešto uvatili škole. biće zato šta se bliži kraj školske godine. e sad, jesu li zbog toga sretni ili nesretni vrag će ga znati, ali je činjenica da se svi oko toga puno brinu iako bi bilo primjerenije da se brinu oko početka škole jerbo su se na kraju godine već istrošile postole a bogami i knjige. no kako bilo škola služi obrazovanju, tko će se i kako obrazovati ovisi o afinitetima a bogami i o mentalnim sposobnostima no jedno ne isključuje drugo niti obratno.
osobno smatram da se svaki mladi čovjek treba obrazovati prema svojim afinitetima. roditelji su tu da ih prepoznaju i potiču a ne da djeca zadovoljavaju njihove neostvarene snove. svaki roditelj za svoje dijete želi sve najbolje, no šta ako to isto dijete izrazi svoju VOLJU (oni koji me čitaju znaju da uvijek sve pišem malim slovima ali ovo zavrjeđuje velika slova). ne bih želio da me se krivo razumije ili protumači jer i ja sam roditelj i za svoje dijete želim sve najbolje. i sam sam imao utjecaja na odabir škole moga djeteta misleći kako činim dobro. istina, na koncu se to i pokazalo dobrim, ali nije uvijek takav slučaj. mnoga djeca se rukovode po nahođenju roditelja, ako je pri tome roditelj autoritativna osoba onda to dijete nikada nije niti u stanju da izrazi a kamo li da ostvari svoje želje, što smatram pogubnim za osobni razvoj djeteta. no, također je velika istina da će dijete koje ima izraženu volju ostvariti svoj naum usprkos negodovanju roditelja.
koliko će se pojedino dijete usrećit odabirom zanimanja pa čak i onog nametnutog ovisi o njemu samom i njegovim afinitetima. osobno smatram da, ako nema izražene volje i ustrajnosti prilikom odabira zanimanja onda je roditelj taj koji će dijete usmjerit, no ako ona postoji a roditelj čini sve da ga s tog puta odvrati onda on ne čini dobro svom djetetu ma koliko zavaravao sebe i druge kako je sve to za djetetovo dobro . istina, u današnje vrijeme djeca nakon završene osmogodišnje škole nemaju blagog pojma o tome što bi radili u životu ali, iako u manjini ima i onih koji to znaju.
e sad, koliku će naobrazbu to dijete steći ovisi isključivo o njemu samom. može zadovoljiti formu i dobiti diplomu a da ne 'peška' više od bateline, a može 'peškat' više i od bojnog broda al zakurac mu kad nema diplomu. ono što mene u ciloj toj priči smeta je to šta se više gleda papir nego znanje, a pod znanje ne podrazumijevam formalno znanje o nečemu nego na ono primjenjivo znanje, na ono gdje je netko sebe našao, jer ipak, u konačnici, današnja, naša djeca su ljudi koji grade svoj život na osnovu onoga što im je omogućeno, a bogami veliki udio u svemu tome ima i ono što im je uskraćeno ako ne i presudan.
Post je objavljen 29.03.2018. u 16:49 sati.