Ljudsko biće kao osoba biološki zna život doživljajem prostornog vremena.
Time postižeš sklad prema promjenama svijetlosti.
Tajne nema tim prije što jasno vidiš centar svijeta u svjetlom suncu.
Senzacija se javlja psihološki kada energijom pokreneš um.
Um možeš tumačiti kao duh zarobljene sile, jer se ta gravitacija razlikuje
od tijela. Usporenje metabolizma liči na bježanje od doživljaja zbog
osjećanja emocija. Gubiš sveprisutnost zbog izvrnutih slika, jer to
montiraš po želji.
Psiha nije stvarno ni realno, no ipak stvara naviku ovisnosti i sebičnosti.
Strast nije na čisto, nego tajno muljanje čovjeka. Onda on sebe štiti
crkvom preko vjere u boga (to je vjerski umišljanje ljubavi prema životu,
a stvarno je ovisnost prema strasti).
Štiti se zakonima države i sistemom vrijednosti. Štiti se teorijom
i govornim jezikom.
Sve to je negativno i zato čovjek duševno pati; izaziva boli,
bolesti i umire primitivno, navodno zbog evolucije.
Gdje je čovjek ne očekuj istinu i povjerenje, jer on sve čini suprotno.
Post je objavljen 29.03.2018. u 09:33 sati.