Trinaesterac!!! U plesu tijelom talasa.
On pođe korak. Pa stane....I stoji, stoji.
Ja ga rukom snažno obgrlim oko pasa,
On se otrgne... Ko da se nečega boji.
Opusti živce, kažem mu. Ajmo na piće!
Ne, on bi amfibrah, Trohej. Uz daktil koji.
Kažem, zajebi metriku. Ta, ljepše bit će.
A on i dalje jambove prstima broji.
Mi smo pri šanku. Već ne znam koju turu.
Metriku fleksibirasmo. No dobro. Ali,
Trinaesterac sad zapeo za cezuru.
Za sedmim slogom sad njemu cezura fali,
Ja ne znam ni tko sam, u ovu kasnu uru.
I svađo bih se s njim... Da znadem gdje smo stali.
.
(* Golijardski ili trinaesterački stih u latinskoj poeziji 12. stoljeća, s cezurom iza sedmog sloga i iktusom (udarom) na petom i dvanaestom slogu. U 15. stoljeću raširen u Poljskoj,, pa u Rusiji i konačno u novijoj hrvatskoj poeziji.
Igrom i formom ja u gornjem sonetu cezuru namjerno šetam iza petog, šestog i osmog sloga, do kraja izbjegavajući propisani sedmi slog)
Post je objavljen 28.03.2018. u 22:38 sati.