Ne tražim ljubav,
ona mi sama dođe
kad je najmanje očekujem,
zagolica mi srce i dušu,
nasmiješi se svojim osjećajem,
zabljesne snenim osmijehom
i najljepšim ljubavnim sjajem.
Tek što je postanem svjesna,
a ljubav kao da je obijesna,
samilosno me pogleda
i svoje srce i dušu
preda nekom drugom,
meni ostavi samo
svoje niti osjećaja,
da imam znak na putu
kako se stiže do raja.
Kad ne tražim ljubav,
ona me tajno zaskoči
pa me nježno golica
kad god hoće po danu i noći,
po noći mi u duši spava
u njoj ja gnijezdo savila,
a po danu mi je puna glava.
Htjela bih da me
ljubav pusti na miru,
a ona se srčano odala
svom ljubavnom hiru
pa me neprekidno golica
u tisuću nježnih i prekrasnih lica,
savija se nježno oko mene
i u srcu mi ostavlja svoje sjene.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.