Nalazim se osjetom da jesam.
Već prve topline, dodiri i svijetlo stvarali su prve dojmove i osjete promjena. Takovost mi je moćima praćenja i bilježenja obdarena bila. Stvarala se tako usporedna stvarnost. Stvarnost u meni; meni dostupna.
Životom sam tako stvarao svijet svoj. Pomalo mi postaje jasnije tko sam. Nekako sam si, u moru tih djelova života, najjasnije vidljiv u trenucima prvih dodira, topline; u nekoj težnji miru. Svaka promjena bilježena je spontano u ono što kasnije nazvao sam svijetom. Sjećam se da sam i svijetlu pružao otpor. Smetalo me to blještavilo, a o upišanim i punim krpama da i ne pričam. Komunikaciju sam brzo savladao. Alarm drečanjem je često bio potreban za promjenu na bolje.
I krenuo je čitav niz odnosa kojim se stvarao moj svijet, moj život.
Eto, i dan danas šećem tim životom svojim, a da se i ne sjetim tko sam. Onaj što u datoj takvosti je sve ovo stvarao i sebe time poistovjećivao.
Svijest o sebi se mijenjala. Očito je ona sastavnica svijeta kojega sam stvarao, a time sam sviješću u njemu.
U svemu tome nešto nedostaje. Oni prvi dodiri i topline; oni prvi osjeti; odakle su? Ugrađeni u osnovu mene postali su skoro neprimjetni. Zapažam ih tek promjenom, a promjena je bila ta što svijet mi je stvarala. Svijet vremenom dat. Život!
I kada gledam to dijete u sebi, pitam se što uradih, ali vidjeh i vidim mnogu djecu. Mnoga se osjetima izgube u svijetovima svojim.
Djeco Svemira cijelog, svi smo mi isto. Po datostima javilo nam se vrijeme promjenama, osjetima. Jest datost; jest dijete iskonsko. I uvijek je tako u svakome od nas. A kada nam svijest u svijetovima našim odluta, vratite se djetetu u sebi. Istom onom koje je u svakom od nas. Od njega smo krenuli. Sjetite se.
Učimo se gledati Istinu. Ona je u svakome i u svemu. I što to pokrene tren u vrijeme slažući nam svijet nečim što mislima smo nazvali? Da, tko i odakle? Tko me stvori promjenama od Iskona do Vječnosti u nizu nebrojenih dimenzija? Izgleda da mi nije dato to dokućiti takvošću mojom. Nećim i ona jest. Okrećem se Tebi ma tko bio, pa i ne bio tko. Po Tebi jesam djetetom u sebi. Ne riječima već dušom ljubavlju. Mi živi riječima i mislima, ali jest Istini bliže i nešto više.
Neka Život bude mjesto sreće i radosti. Ono dijete u vama to prepoznaje.
A put kojim idem?
Zahvalnošću i ljubavlju ... Mladen ... :)
Post je objavljen 26.03.2018. u 00:20 sati.