Marketing
Osvrt na priču oko male Nore....
Već sam nekoliko puta završeni post ubacila u otpad jer sam u ovih više od deset godina pisanja bloga prošla skoro pa sve teme. No, kako me duboko dojmio film Roberta Zubera Život od milijun dolara - odlučila sam opisati svoje osjećaje na tu temu.
Kao prvo - da se prisjetimo, a i sama sam na tu temu tada pisala - radilo se o teško bolesnoj curici Nori koja je u nekoliko dana dospjela u sve medije te se u rekordnom vremenu sakupilo nekoliko milijuna kuna za njezino daljnje liječenje. Sjećam se, čak je i Guzda potaknut pozitivnim vibrama digao slušalicu i nazvao humanitarni broj. Nitko prije, a nažalost niti poslije neće imati takav humanitarni duh i dobru vibru ujedinjene male Hrvatske.
Tada su moja razmišljanja bila, ali ako dobro razmislim, istog sam mišljenja i sada:
- tko su ti ljudi (majka?) koja je uspjela ući u sve medije jer budimo razumni - svaki dan obolijeva, liječi se, a nažalost i umire hrpa nepoznate dječice čiji roditelji bi isto tako htjeli nadu u svjetska čuda moderne medicine,
- siroto dijete je bilo u takvoj fazi bolesti da klasična moderna medicina više nije mogla ništa - zbog čega se gura neki skupi, ali i dalje eksperimentalni program?
Sjećam se da sam napomenula da razumijem majku i oca jer se slažem da ti kao roditelj oboljelog djeteta guraš i tražiš i radiš nemoguće i to je razumljivo, druga strana je struka koja je morala biti znak razuma.
No, da se vratimo na priču dalje - mala Nora je nakon nekoliko dana/tjedana umrla u Americi, a nakon nekog vremena se pojavila priča kako roditelji traže "svoje" novce od udruge preko koje se sakupljao novac za malu. I tu je Rudarka kao francuska naivna sobarica mislila, kao vjerojatno i veći dio javnosti - kud se sad guraju opet? Novac koji nije potrošen - udruga će potrošiti za drugu djecu.
Slijedom priče koju je Zuber, igrom slučaja pratio kamerom (film je trebao biti o maloj Nori i pobjedi bolesti, pa je u nekom trenutku odustao od završetka filma nakon njezinog odlaska s ovog svijeta) dokumentiran je kafkanski zaplet. Nekoj maloj seoskoj udruzi je s nema pala hrpa para u krilo. Kad su shvatili da imaju zlatnu koku - nije više išlo tako lako. Ili njima je?
Kad malo bolje razmislim - svi naši mali gradovi imaju barem jednu do dvije slične udruge u kojoj se nalaze roditelji koji si preko njih pokušavaju olakšati život, pa od prodaje šalica (imam ih ja nekoliko 
) i majica, sponzorstvom lokalne gradske uprave i sl. pomažu jedni drugima. Koliko sam ja upoznata - obično se radi o kupnji jednog - dva lijeka, nešto ortopedskih pomagala ili higijenskih ili... znate kako to već ide sa par tisuća kuna na računu.
U filmu nije eksplicitno objašnjeno, no imam osjećaj da u ovog gore udruzi više nije nitko od "takvih" roditelja s obzirom na njihov nedostatak empatije prema svemu. A bome i bankovnim izdacima gdje se vide podizanja gotovine u maksimalnom iznosu svakih nekoliko dana, prebacivanja novaca na račun lokalnog radija u uskom srodstvu sa vodstvom navedene udruge i sl.
A onda farsa na lokalnom sudu gdje na kraju ispada da su sve te maštovite financijske eskapade kojih se ne bi posramio niti onaj naš odbjegli tajkun sa svojom širom obitelji u duhu zakona, pravilnika i ostalih akata. Prestrašno.
Ispada da je pojeo vuk magare. Da se razumijemo - u međuvremenu je Zuber otkrio kako je akcija trajala i dulje od predviđenih deklariranih nekoliko dana (pa se svi pitaju koliko je u međuvremenu novaca skupljeno) te je čak i on u to vrijeme jednu svoju emisiju posvetio temi Nore i sakupio samo tokom emisije nekoliko stotina tisuća kuna, da postoje pisani dokumenti gdje vodstvo udruge traži od inozemnih donatora da uplate na račun lokalnog (privatnog) radija i privatnog računa sina jedne od voditeljica udruge i sl.
Roditelji male Nore su u osnovali svoju udrugu te su htjeli da se novac sakupljen za nju prebaci na taj račun. Pretpostavljam da sve ne bi otišlo tako daleko - sud, državno odvjetništvo, mediji - da je udruga htjela/mogla dokazati da novac i dalje daje za potrebitu djecu. Očito je njima bilo u interesu povećati si standard - tko ne bi volio šetati sa karticom sa koje u svakom trenutku možeš dići po par tisuća keša? A očito je i da su postali bahati. Što je česta pojava u stvarima gdje se pojavljuju nezarađene hrpe para.
Da su bili samo malo pametniji - dali bi nekoliko milijuna i veći dio kolača bi im zauvijek ostao. Jer do sada još uvijek nitko od službenih državnih organa nije išao brojati po raznim računima, neprihvatljivim transakcijama, napraviti vremenski slijed (kao što ga se u jednom trenutku dotakao Zuber nakon što je shvatio da su i njega i njegov profesionalni dignitet okaljali malverzacijama).
Nadam se da će Zuberov film, a i njegov (ponovni) prijavak kriminalnih radnji DORH-u, pa možda i ovaj moj mali post, a nadam se i ostali slični sadržaji na našim blogerskim platformama pomoći da se stvar konačno počne istraživati kako spada - znači iz Zagreba sa nepristranim istražiteljima. A mi imamo takve.
Da ne duljim - u ovom se trenutku divim roditeljima koji su smogli snage da se i dalje bore za - kako i sami vele - da narod dozna gdje im je novac koji su svi u dobroj vjeri uplaćivali. I ja im vjerujem.
A ožiljke koji ostaju nakon smrti djeteta, na našu sreću, nitko od nas ne može pojmiti. I nadam se da neće.
Post je objavljen 24.03.2018. u 07:40 sati.