Stvaranje eliksira je potpuno znanje o životu.
Bogat je svatko tko voli život i tko je čim više materijalno neovisan.
Primitivizam stvaranja svega što životu ne treba, povuče svakoga
gdje su problemi i mučenja.
Zapostavljanje zdravlja je van razuma i samo psihički ograničeni
u tome nalaze opravdanje.
Drogirani će uvijek braniti taj stil, navodno tko se rodio mora umrijeti,
pa nema veze da li je ranije ili kasnije.
Život je zanimljiva igra svijetlosti po redu dešavanja u prostornom
vremenu.
Praktički je moguća stvarna besmrtnost, ali ne teoretski nego
aktivno znanjem po fazama.
Kako?
Analizom sjemena, začeće, trudnoću, rađanje, samo ostvarenje
eliksirom i to godinama traje. A onda prelaziš na majstorski dio
a to je stvaranje balzama. Ponovo mnogo godina treba za to.
Nisam probao kako je u stanju mumije što se ne kvari.
Balzamirano tijelo osobe je mumija što se ne može raspadati
od bakterija ili drugih utjecaja. Kao što pčele stvore mliječ
za maticu i propolis za dezinfekciju košnice, tako znanjem dopustiš tijelu
stvaranje relikvija protiv raspada.
U tijelu mogu opipati tri zrna veličine kave i to su početne relikvije.
E sad, za balzamiranje tijela trebaš aktivne stanice pretvoriti u relikvije.
Gdje se relikvije prvo stvaraju?
U regiji spolovila i to onda kada prestaneš uživati u grču orgazmom.
Svaka pričica o životu je zanimljiva, međutim suvremeni stil to ne dopušta.
Post je objavljen 23.03.2018. u 10:27 sati.