inace sam ja jedna jako cudna osoba ... ma ko bi rec to ... pa tako ja redovito uz onu krpenu mi maramicu u dzepu, ispegalnu na tzv. mot soparnik ....a di god da krenem sa mnom je uz nju i jedan moj kisobran ... vise kisobranuljak ili ti ga kisobrancic ... ma neki bezvezni ... ono neki papirko lahurko od kineza za 10 kuna .... a razlog nosenja toga kisobrana nije moja bolesna opsesivno-kompulzivna narav vec je to stoga sto mi celavi ljudi tesko podnosimo udaranje kapi po glavetini ... naravno, kosmati ce ljudi to tesko razumjeti ... a dijelom je to i stoga sta nerijetko iz mene izlaze odrazi nasljedjenih mi osobina moga dragoga dide ... za one koji me znaju .... onoga moga starijega dvojnika rodjenoga 1914. koji je sada na jednome ljepsemu mjestu ... i tako ... opet ja u dokumentarce ... a vrijeme je trilera ... upravo tako ... jucer ja tako nakon udrarnicko-slobodarsko-trudbenicki odradjene nastave te nakon sto ovdje odjeknu ko' bomba ostavka peuanskoga predsjednika Pedra Pabla Kuczynskoga (ono ... po prezimenu pravi pravcati hispano decko iz njihove hispano zajednice iz okolice Krakowa ;)))))) ... uz to ... napominjem da su meni genijalne ove kombinacije nidje veze ime s jos vise nidje veze prezimenom ... tipa nasi Zdenko Jozo Gonzales Brstilo ili nasa Andja Guadalupe Prnjak Ibarra .... ajme ... opet skretanje s teme ... dakle ... pade predsjednik slobodarskoga Perua ... nesto ka' napali ga da je kra, drpa, meca sebi u dzep .... onda se ovdje sada poceo koristiti jedan divan termin - kleptokracija ... naravno, meni taj pojam iz Mile mi i Jedine nepoznat ... no dobro ... tako je, kako je ... perunaski narode - uz vas smo ... i tako ja to svoje odradio i racunam ja da bi valjalo opet do onoga ducana koji, a to vec vise puta naglasih, ima logo s onim slovom kojega ne smijem upisati jer cu zbog istoga biti lociran, identificiran i transferiran ... a to mi bas i ne bi bilo drago ... dakle .... kisa pada ... vjetric, gle cuda, slabasan, osjeti se, ali bas ono neki lahorcic ili kako bi ga odredio ... valja mi pitat Vakulu ... i dodjem ja po toj kisi do ducana ... moj taj od ranije spomenuti kisobran ja stavim da mi visi i da se malo prosusi na neku kukicu na kolicima .... eeeeee bem' ti nas odgoj - ne u kucu mokrih cipela, ostavi kisobran da se osusi, izuj se jer si blatnjav, mokri kisobran ako se dobrone osusi brzo se usmrdi .... i robujuci svim tim nametnutim mi od rodjene mi majke skillsima o teoriji usmjrdjivanja kisobrana, ostavim i ja tako svoj da mi se malo prosusi (i u konacni ne usmrdi) ... ok ... nije to toliko sad bolno ... mozda stvarno i nije normalno da vracas u futrolu mokar kisobran ... ali ... dogadjaj koji ce potom uslijediti stvarno bijase za mene trilerskoga karaktera ... naucio sam dakle sljedece: guraj se s kolicima, bacaj se preko redova, gazi starce i djecu koji stoje ispred tebe, kad te netko pogleda glupo se naceri, bacaj na traku dok teta s blagajne prica na mobitel, pripremi 100 pesosa za penzice koji ti u borsu spramaju spizu (o tome fenomenu mozda nekad u buducnosti), placaj - najprije jedinicu pa onda zelenu tipku pritisci ... matere ti ... lakse mi je bilo doktorski studij privest kraju nego sve te operacije usvojiti u nekoliko dana ovde u Punta Arenasu ... ali ih ja usvojih .... eeeee sta .... sve ja to napravim ... dadnem ja babi tih j...ih 100 pesosa sta mi je stavila u borsu to jada sta sam kupio (jednu minreralnu, opet dvi bublice, mali pringles cips s akcije i neki light namazic) ... uputim se vanka .... mmmmmm di mi je kisobran ... panika ... nered ... nervni ... di mi je kisobran kojega sam ostavija da se susi na kukici od kolica ... aj vracaj se ... dolazimo do jednoga divnoga momenta ... obracam se onoj istoj baki s blagajne (za koju u tom trenutku utvrdih da osim sta boze tebe ne razumi da je i gluha) ... onoj istoj baki kojoj par trenutaka ranije darovah tih j.....ih 100 pesosa sta mi je to moje sirotinje stavila u borsu ... crtam joj u zraku kisobran ... pokazujem vanka da pada grana e altisima iiluvia ... naravno ... ona veze s mozgom ... tetka na blagajni i dalje na svom mobitelu klafra ... zastitar me sa strane gleda i ceka kad ce zapucat na mene jer meni zivci na 1000 ... ma di mi je kisobran nesta u 15 sekundi ... di su uopce kolica na koja sam stavija da se susi j....ni kisobran ....mmmmmmmm proradi u meni moja najdraza baba Mila .... trka po ducanu u udbasko-isljednicku potragu za kisobranom ....ma nac' cu ga taman crka ... ma nije mi do kisobrana (a, naravno, je mi do kisobrana) vec mi je do boli glave od kapi sta padaju (ka' to mi je razlog zasto skrtac oce svoj kisobran nazad) ... i trazi, trazi, trazi i trazi ....ma nigdi da cu ga ugledat ....tri kruga po cilome ducanu ... vidim da me vec gledaju ko' neki tezi poremecaj koji se bez kontrole iskrao iz kakve ustanove pa sada bezglavo zuji po ducanu ... nema ga .... sta cu ... kako i zavrsavaju djecja stiva - pognuh glavu i izidjoh iz toga ducana ... a vanka ... prolom oblaka ... isprid ducana uvik ona ista starcad prodaje strukice selena, petrisimula (sorry, persina), one neke njihove spletkice nekih njihovih grincajga i travica, neke gnjilaste vocke i povrcke ... a pada li ga pada ... mmmm di ces Sunje jadan ti si .... a do prije nekoliko si trenutaka bio sretan i bezbrizan covjek pod zastitom jedinoga ti paraguasa od desetak kuna ... eeee kako je malo potrebno za srecu .... sjetih se - pa preko puta je mondeni prodajni centar ... raj plastike, pvc skovaca, poli loli odjevnih predmeta, dzidza midza i bespotrebnih kineskih plasticnih candrljina i ostaloga smeca raznoraznoga uglavnom doplutaloga morem iz daleke nam, ali prijateljske i takodjer slobodarske Kine ... candrljina i smeca koliko ti dusa hoce ... kultna robna kuca zvucna imena - Dicembre ... o la la ... kolegica Mikacic i ja bismo sad u isti glas uzviknuli - ASTI STANDARDA! odo tamo imidjatli ... now ... putem mi na pamet pada identicna prica iz splitskoga Mocnoga zmaja (ko ne zna di je bio Mocni zmaj nek' se pokrije usima i sam sebe kazni) kad ja s mojom prijom Djulom dotrcah isto kupit pod istim okolnostima kisobran i od tada vise nije kisobran nego je kinesko-hrvatska inacica - KISOBLA ... kako tada napisa teta Cajniza na racunu ... pa situacija se ponavlja ... moram kupit novi KISOBLA ... unutra ... svi smradovi svijeta ovoga se spojise ... ono ... dominantan onaj prustovski moment - miris netom raspakirane Jugoplastikine kabanice iz djetinjstva mi ... divota ... aj trazi kisobran ... a izbor ... os ovakav ... os onakav ... ali svi oni vise sunobrani ... izabrat cu nesto i ne dam priko 2000 pesosa (cca 20 kuna) pa da sad crknem ... i .... nadjem ja ... os plavi ... os crni ... aj isprobaj uopce dade li se to i za jednokratnu uporabu iskoristit ... ono ... papirko ... straj te malo jace potegnit onaj dio za rastvaranje da ne bi u sto strana odleprsali dijelovi te instalacije koja se prodaje pod palavua (ludje od nase inacice kisobla ,)))))) ... ono ... neki oblik nekakavoga ka' origamija bijase taj kisobran ... jamacno spasio ne bi neduznu djevojcicu Sadako svojom cvrstocom i izdrljivoscu ... jad jadni ... aj ok ... nema druge ... kupuj ... ooooo novi skill ... placanje u kineza ... teta prva na prvoj traci provlaci kisobran ... pokazuje svojom mini rucicom i iz mini usta joj struje neki mini zvukovi iz kojih moja maksi glava shvaca da s tim papiricem i tim kisobrancicem krenem do druge tete ... dodjem do druge tete ... ono kinesko hi hi hi hi hi i opet hi hi hi hi ... uzima mi papiric .. a uzima mi i kisobran .... opet red hi hi ih hi i hi hi hi hi ... odara neki pecat na taj papiric i onda skida nesto s tog kisobrana i ponovno iz mini usta izlaze mini zvukovi te takodjer i s mini rucicom pokaza trecu tetu kod koje cu platiti ... matere ti ... oce li ovo zavrsit ... ko da cekam pregled za CT u splitskoj bolnici .... aj zavrsilo to .... izlazim vanka ... otvaram taj kisobranuljak marke Sadako nece pokisnuti .... mmmmmmmmm ... aj radi ... ali .... sta ja ugledah s druge strane ..... MOJ KISOBRAN ... onaj isti moj kisobranuljak koji ostavih da visi da se osusi .... a di je i kod koga je ... stara patuljica bezobrazna ... prodavacica onih strukica petrusimula i selena se dokopala moga kisobrana ... kada ... u kojem trenutku mi ga je munila ... pretpostavljam kad se koncentirah na ono - "primo uno e verde" ... i gledam ja staru patuljastu gljivicu kako se koki i guzla pod tim mojim kisobranom i garantiran stara lihvarica, lupezica i prepredenica ilegalno to i prodaje s otudjenim kisobranom .... gora je od peruanskoga predsjednika Kuczcynskoga .... lupezica stara i mulica bescutna ... a visine ne iznad 130 cm .... i gledam ju ja ... toliko je ona malecna ispod tog mog (sada pokojnoga) kisobrana da je rucku ugurala sebi u dzep od jakete i pravu malu instalaciju od njega proizvela .... staticnu tendicu iznad toga joj maloga bacvastoga tijela... ocu li se zaletit pa je zalopatit s ovim mojim novim smrdljivkom kinezom ... ocu li reagirat ... ma sta cu ... odlucih da cu na prvi dan proljeca biti dobro celjade ... neka se stara gljivarica veseli .... ja vec i spjevah inmemorijamski pjesmuljak tome kisobranu ... neka on sada krasi neko vrijeme svekoliko sarenilo boja i mirisa glavne ulice u Punta Arenasu ... bit ce to moj darak tome koloritu svega i svacega ... bjezim sada ... witame panstwa z poludnia!
Post je objavljen 22.03.2018. u 12:00 sati.