Pregled posta

KOME VJEROVATI?

Vi, koji ne znate, što će biti sutra,
jer što je vaš život? Jer ste dim,
koji se zamalo pokaže, i onda, ga nestane.
| Jak 4:14 |

U prvoj glavi knjige govorili smo o mnoštvu lažnih bogova i objasnili kako postoji samo jedan stvarni, živi Bog. Taj Bog stvoritelj je neba i zemlje. On je suvereno i svemoćno biće neizmjerne moći, mudrosti i snage. A kada već govorimo o njegovim atributima, dobro se podsjetiti kako u to ne moramo slijepo i bezrazložno vjerovati. Iako nam o tome vrlo detaljno govori Biblija, zapisana riječ Boga živoga, to nije jedini dokaz. Kao što smo već rekli, sve što je stvoreno svjedoči Božju silu, mudrost i moć.

Zastanimo načas i razmislimo o jednom primjeru. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i učinio ga je savršenim. To izvorno čovjekovo savršenstvo narušeno je grijehom. Zato, od onog zlosretnog dana do danas, svaki čovjek stari, razboljeva se i umire. No, čak i tako oštećen, čovjek svjedoči savršenstvo Božje kreacije. Razmotrimo to.

Zvanična znanost podupire teoriju evolucije kao pokušaj da se postanak života na zemlji i njegova zapanjujuća različitost objasni znanstvenim metodama. Nesumnjivo, postoje određeni znanstveni dokazi koji upućuju na činjenicu da određeni organizmi imaju sposobnost prilagodbe okolini u kojoj žive. Međutim, nedostaju nepobitni dokazi koji bi potvrdili teoriju da se život razvio iz tzv. “primordijalne juhe”, mješavine beživotnih kemijskih elemenata koji su se, na nekakav nama nepoznat način, tijekom vremena udruživali u različite kombinacije atoma i molekula koje su na koncu urodile onim što nazivamo život. U zbilji, nemamo valjanih dokaza da je ikada iz bezivotnih kemijskih elemenata spontano nastavo život, baš kao što nemamo nikakvih dokaza da je jedna živa vrsta uistinu evoluirala u nešto suštinski različito.

Kada o tome učimo u školi, sve je naizgled jasno. Mi vjerujemo autoritetu koji nas poučava. Naše povjerenje je stupnjevano i sa svakim višim stupnjem postaje sve više apstraktno. Mi vjerujemo profesoru jer ga poznajemo, ali i zato što vjerujemo da je valjano educiran o materiji koju podučava. Vjerujemo, nadalje, autoritetu obrazovne ustanove u kojoj se naš učitelj školovao. Vjerujemo i autoritetu države koja podupire i održava obrazovni sustav. Zatim vjerujemo i autoritetu znanstvene zajednice koja stoji, ili bi trebala stajati iza sveukupnog nauka kojemu smo poučeni.

Nije mi namjera obezvrjeđivati znanost ili trud i znanje znanstvenih radnika. Štoviše, znanost držim potrebnom, korisnom i dobrom. No, kao i sve što postoji na ovome svijetu, tako i znanost mora biti podložna provjeri i kritičkom preispitivanju. Naime, izravna posljedica današnjeg obrazovnog sustava jest da mnoštvo podataka kojima smo naučeni prihvaćamo bez valjane provjere. Tako naše poznavanje svijeta i zakonitosti koje u njemu vladaju nije u potpunosti utemeljeno na znanju, nego više na vjeri u autoritet onoga od koga učimo. Mi, naime, u većini slučajeva bespogovorno vjerujemo kako je ono čemu smo poučeni istina, te na temelju tih i takvih spoznaja gradimo daljnje zaključke i vjerovanja.

Međutim, moramo se prisjetiti kako je znanost mnogo puta u povijesti opovrgla samu sebe i novim spoznajama zamijenila do tada važeće spoznaje, u koje se do tada bez pogovora vjerovalo. Stoga nema jamstva da je sve čemu smo poučeni nužno i potpuna istina.

Brzi napredak znanosti tijekom 19. i 20. stoljeća uvjerio nas je kako znanost omogućava čovjeku da bude gotovo svemoćan, mudar i snažan. Velika čovjekova dostignuća postala su tako kao omča oko vrata čovjekovom razumu. Lako nam je, naime, upasti u zamku da više vjerujemo onome čemu smo poučeni, nego vlastitim očima.

Vratimo se sada na teoriju evolucije i naš primjer o stvaranju čovjeka. Teorija evolucije je i danas, više od 150 godina od njezinog predstavljanja javnosti i dalje - teorija! Nemojmo preko te činjenice olako prelaziti. Iako nas uče o evoluciji kao nedvojbenoj činjenici, to naprosto nije istina. Teorija je samo pretpostavka, a samo potpuno potvrđena teorija može biti potvrđena kao nepobitno utvrđena istina. Kada bi nauk o evoluciji zaista bio dokazana znanstvena činjenica imali bismo “Zakon evolucije”, a to ni nakon stoljeća i pol - nemamo!

Spomenuli smo Božje stvaranje čovjeka i to je nešto u što kao biblijski kršćanin doista vjerujem. Nije to samo zbog toga što u Bibliji tako piše, već i zato što mi tako nalaže zdrav razum. Nisam znanstvenik da bih se trebao priklanjati najboljim dostupnim podacima koje valja nekako znanstveno objasniti, već znanstvene činjenice promatram u svjetlu onoga što sam o svijetu, životu, ali i o Bogu, imao prilike spoznati do sada.

I evo što sam zaključio. U našem tijelu ima više od 50.000.000.000.000 (pedeset tisuća milijardi) stanica. Prosječna veličina stanice u ljudskom tijelu je 10 mikrometara (miljuntnih dijelova metra). Najmanje su crvene krvne stanice koje su velike 0,0075 mm, a najveća je jajna stanica veličine 0,2 mm. Kada bi se sve krvne žile u jednom čovjeku spojile bile bi duge 100.000 km! Unutar svake stanice nalazi se DNK, složena spirala aminokiselina od nekih 3.000.000.000 (tri miljarde) jedinica. DNK je svojevrsno “uputstvo za sastavljanje organizma”, a u njemu se, kodirani uz pomoć samo četiri osnovne aminokiseline, nalaze zapisani svi podaci o organizmu. Primjera radi, tvoj DNK sadrži informacije o građi svakog dijelića tvoga tijela, od boje očiju, kose, oblika ušiju, duljine ruku, boje kože i sl. Zanimljivo je da se samo 0,2% zapisanih informacija odnosi na ono što te čini jedinstvenim i različitim od drugih. Pojednostavljeno rečeno, DNK je kao računalni program po kojem organizam izgrađuje i održava sam sebe. Zapanjujućih podataka ima još mnogo. Na primjer, u krvi imamo oko 25 milijardi eritrocita (crvenih krvnih stanica). Kada bi ih poredali jedne do drugoga mogli bi 4 puta opasati zemljinu kuglu. Vjerujem da ne trebamo i nabrajati dalje. Sa svim ovim iznesenim podacima jedva da smo dotakli djelić čudesnog ustroja ljudskog organizma. Ali, već bi i ovo trebalo biti dovoljno da se zamislimo nad čudnim učenjem koje nas želi uvjeriti kako je svo to silno čudo besprijekornog funkcioniranja nastalo sasvim slučajno iz neke pretpostavljene nakupine anorganskih tvari.

Na kraju, svatko mora razlučiti za sebe kome ili čemu želi vjerovati. Ja ne mogu povjerovati da je život nastao slučajno. Vjerujem da je život na zemlji namjerno stvoren i da ga je stvorilo biće neshvatljive mudrosti i sposobnosti. Čovjek je, dakle, stvoren a ne nastao; planiran, a ne slučajan. Kada tako sagledamo stvari postaje jasno i razumljivo da Tvorac neba i zemlje nije neka neosobna sila nezaintersirana za svoje stvorenje, već dobar Otac koji i danas još uvijek brine za nas i želi s nama uspostaviti blizak odnos pun ljubavi!



Iz knjige: Kršćanstvo 21. stoljeća: Istina ili mit?
https://www.facebook.com/notes/misli-srca/kome-vjerovati/1383729415067133/


Post je objavljen 21.03.2018. u 20:20 sati.