Nakon “intorductiona” u četvrtak, petak je bio rezerviran za veliku boda boda turu po Kampali. Boda boda tour je najbolji nacin za upoznavanje grada i poznata turisticka atrakcija, bar tako kazu. Mješavina je povijesti, kulture i naravno boda boda dozivljaja kroz cijeli grad, ukljucujuci i sami centar, koji predstavlja vrhunac “organiziranog kaosa” Kampale.
Ovo su takozvane sigurne bode, jer i vozac i putnik imaju kacigu, te je maksimalno jedan putnik po motoru. Obično su ture sa oko desetak boda boda, ali mi smo išli još par koraka dalje i za nas je bila organizirana tura sa 45 boda boda. Skoro svi „bijeli gosti“ su se prikljucili. Laura je odlucila ovo preskočiti, kako bi nakon iscrpljujuceg introductiona imala malo vremena ze sebe, kako bi prikupila energiju za vjenjcanje u subotu. Pametna odluka, kako se kasnije pokazalo, jer nasa tura je umjesto planirana tri i pol sata trajala šest sati. A iste večeri su djevojke jos morale vježbati plesne pokrete za subotu, tako da je Lauri odmor itekako dobro došao, ali da je tura bila zakon, bila je. Itekako.
Četerdeset i pet boda boda, svaki s muzungom otraga, je koliko god lokalci bili navikli na turiste u glavnom gradu, ipak na svakom koraku privlačilo poglede svih prolaznika. Prošli smo kroz rezidencijalnu cetvrt s ambasadama, a kasnije i kroz siromašne kvartove, stali pored starog poljskog aerodroma unutar grada, koji se koristio, prije nego je prebacen u Entebbe, gdje je izgrađen međunarodni aerodrom, posjetili smo Bahai hram, Gadaffi džamiju u samom centru, kraljevsku palaču, tamnice i mučionice diktatora Idi Amina, sami gradski centar, te smo imali Rolex ručak na jednoj od lokalnih tržnica. Sa lokacije na lokaciju smo išli bodama, a na lokacijama su bili naši ili lokalni vodiči, koji su znali ispričati zanimljivosti o pojedinom mjestu. U početku bilo zabavno s kretanjima, jer kada bi se nakon razgledavanja vratili motorima, trebao si ti pronaći svojeg vozača, a i on tebe. Kako nama svi crnci liče jednim drugima, tako i mi njima ličimo jedni drugima, pa su se neki tražili. Moj vozač Jasper (negdje u dvadesetima) jer bio viši od ostalih (porijeklom je sa sjevera Ugande), pa ja nisam imao tih problema, osim toga bio je jedan od vođa u organizaciji. Nadgledao je da sve dobro prolazi, kretao se s vrha na kraj kolone, a osim toga znao je puno toga ispričati o Kampali. Neki drugi su mi kasnije rekli da su imali pristojne, ali šutljive vozače.Tako da mi se kaj se toga tiče baš potrefilo. Kada se jedan boda pokvario u vožnji, Jasper je došao do njega i ubrzo sredio novog vozača s motorom, kojeg je pokupio s ceste i odmah angažirao. Tijekom vožnje sam njegovim telefonom snimao našu kolonu, a on je davao komentar, za njihovu reklamu i završili smo sa „Jah bless!“.
Jasper se malo iznenadio kada sam mu rekao da još nikada nisam čuo za Baha'i vjeru i njihov hram u Kampali, koji smo posjetili. Hram se nalazi na brežuljku (naravno ;-), usred prelijepog zelenog parka, na čijim obroncima se možete odmoriti i uživati u pogledu. To je jedan od osam Baha'i hramova na svijetu i jedini u Africi, na što su očito ponosni. Baha'i vjera se zasniva na jedinstvu svih religija i zalaže se za jedinstvo čovječanstva i svjetski mir. Njihovo učenje kaže da je Bog ljudima kroz povijest slao mnoge učitelje poput Krishne, Mosesa, Buddhe, Isusa ili Muhameda, koji su nas ucili o istome Bogu i o tome kako živjeti. U letku im piše da je bitna strana jednistva poštovanje svake osobe i priznavanje njene vrijedosti. Važno načelo je zbog toga da ne bi trebali loše pričati o drugima njima iza leđa. Hram je kupolasta građevina s jednostavnim interijerom, bez ikona ili oltara, sa zelenilom, bijelim stupovima i tirkiznim podom. Prije ulaska u hram se izuju cipele. Unutra nije dozvoljeno fotografiranje, niti pričanje. Baha'i imaju nedjeljom službu, ali propovjedanje bilo koje vrste nije dozvoljeno, samo meditacija ili molitva. Svi ljudi, svih religija su uvijek dobrodosli u hram.
Mir i sklad Baha'i hrama su totalna suprotnost od „downtown“ Kampale u kojem se nalazi „glavni kolodvor“ onih taxi kombija. Sa balkona jednog većeg kafica smo imali odlican pogled na stotine i stotine tih bijelo-plavih kombija, pravo more, koji se onda ukljucuju na uske ulice i mijesaju sa boda bodama, automobilima, džipovima i pješacima, kao da prolaze jedni kroz druge. Zvučna kulisa je rezervirana za trube, kojima vozači sebi prave mjesta, dok debeli sloj narančaste prašine prekirva scenografiju okolinih zgrada i štandova. U centru smo po prvi puta osjetili neugodne situacije. Kada smo kretali, među naše boda bode su se progurali neki sumnjivi likovi, koji su tražili novac, a onda se kao slučajno u gužvi očešali u neke od nas i prepipali nam džepove. Na upozorenje nekih od vozača su se udaljili. „Takvi su ljudi u centru“ reče Jasper.
Za ručak smo stali na jednoj od lokalnih tržnica za pravi ugandijski specijalitet: „Rolex“ tj. rolled eggs. Chappati je njihova pogača, koju jedu umjesto kruha, u koju se zamotaju jaja koja ti razbiju i isprže na licu mjesta. „Spanish omlet“ s povrćem ili obični omlet, desetak rolex štandova pod suncobranima je bilo preplavljeno gladnim muzunguima. Vrući rolex ti zamotaju u papir stare novine ili u mom slučaju lječnički recept s podacima o pacijentu. Pošto je to pržena hrana trebala bi biti sigurna za nas, ali nikad nisi ziher, a to će postati sumnjivo dva dana kasnije. Kak je sunce tuklo na najjače ja sam stao u hlad pod neku strehu i popričao sa ljubaznom ženom koja je tu sjedila i šivala na staroj singerici.
Boda Boda Grand Tour smo završili ispred kraljevske palače na zgodan način. Naime vozači su uredno poslagali sve bode na jednoj uzvisini, a onda od nas zatražili da sjednemo za upravljače kao da mi vozimo, našto su nas oni slikali, jer to je i njima zgodna reklama, pogotovo s ovakvom velikom grupom. I tako su oni nas slikali i naslikavali, a pridružili su im se i drugi prolaznici, pa smo tako ironično mi postali objekt u izlogu, kojeg smo došli razgledati. Još i danas me možete naći na fb stranicama Walter Boda Boda Toursa u prvom redu, za koji se Jasper naravno pobrinuo ;-). Desetak minuta kasnije smo krenuli prema guesthousu.
U subotu vjenčanje...
Post je objavljen 20.02.2018. u 19:34 sati.