Predvečerni sumrak je dio svaodnevice, no nije svakodnevno jednako .
Toga predvečerja sjedeći uz uključen radio, zagledan u sumračni prozor čija stakla još nisu postala sasvim zrcalna zapazim, mačo blijedo mekano, da obrisi lišća obližnje stare smokve se međusobno klanjau, jedva vidno trepereći u ritmu prohladnog povjetarca, kao piljarice na tržnici, koje držeći u rukama mrkvu, salatu ili neku povrtnicu međusobno komuniciraju ili se s kupcima objašnjavaju i sporazumijevaju.
Sličice su prividnice, dok se iz neke nejasne dubine ili možda davnine, slutnja postojanja, utiskuje bojažljivo, diskretno, ali uporno u prepoznatljivom napjevu, ispunjavajuči sobnu tišinu, a razmičući zavjesu vremena, te odjednom čarolijom 'tada' posta 'sada'', a u dušu se probija milina ..—
<<<<<<< na Te mislim >>>>>>>
Milina naslučena u dubini, najdaljoj daljini prozorskih prikaza, uz blago svjetlucajuće obrise zaboravljene davnašnjice.
Nisam primijetio kako i kada je došla, no sada je bila tu, malo nasmiješena, malo začuđena moja mladost ! Nježna svirka, prijemčiv napjev bili su joj navjesnici i pratitelji.
<<<<<<< kada zora sviće >>>>>>>
Violina je s uzdahom sretnog očekivanja molila, sopran pronosi čežnju svemirskom širinom, bariton sa strpljivom nadom žubori, pa davnašnji napjev, kao 'zvuci sjećanja' postaje neodoljivo osebujno dojmljiv, te drhtali srca i razdragana duša spontano izguravaju suze niz obraze i pobuđuju nijeme, bezglasne, grčevite jecaje sentimentalne nemoći.
<<<<<<<< na Te mislim >>>>>>>
U zvucima sjećanja leluja se sve prohujalo, nepovratno prošlo, neponovljivo takovo kakovo je jednom bilo, kao sreća na stazi, koju čovjek trkač pogazi, prije, nego što ju spazi..
I mladost juri, žuri kroz stvarnost, no ostavlja na svome tragu krhko sjećanje, kao i in-timni memento sa oproštajnim poljubcem toplih usana za umir ustreptalom srcu i nostalgičnoj duši ..
<<<<<<< kada svane dan >>>>>>>
Je li možda mladost prošaputala: - istrošeno je cijelo moje nasljedstvo ! - Šapat bez zamjerke, tek samo napomena, konstatacija neminovnosti ?
Dobrohotno nasmiješena prozorskim siluetama razumijevajući svakidašnjicu kao pos-ljedicu razvitka u odrastanju, kad su sve promjene nastajale u nadi dojdućeg zadovoljstva i obradovanja.
A bilo je to sve . za kratko osvježenje davnine moje mladosti, potaknuto zvucima sjećanja .
<<<<<<< na Te mislim kada svako biće >>>>>>
>>>>>>> sklapa oči pred spokojni san >>>>>>>
I tako kada iznenadno osvježenje i nezaboravna melodija probiju nataloženu patinu na odloženom davnašnjem napjevu, sada kao 'zvuci sjećanja', ostvaruje prikladno ozračje u kojemu se u srcu pobuđuju titraji suzvučja, a u duši zadovoljstvo, osvježujući današnjicu i potvrđujući vrijednost opstanka i trajanja.
<<<<<<< i još navek kad mjesečina sja
Gledeč nebo, na Te mislim ja >>>>>>>
I tada poneseni valovima ljubavi, šireći upravo dorasla krilca, zaplovili su nebeskim plavetnilom k svojoj sretnoj zvijezdi. Zadovoljni, na stazi posutoj radostima združenoga, neraskidivoga jedinstva – ljubavne sloge - u trajanju svemirske vječnosti ..
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Šaptaji života' .. ..
Post je objavljen 18.03.2018. u 13:19 sati.