Kao nekad smo izvan svakog realnog trajanja života, sami u zaleđenoj sekundi, smrznutoj samoj u sebi, slika života, bezimeno lice nekog davno prošlog svijeta skrivenog u magli i nepoznatog ovom lijepom čistom predvečerju koje se poput meke svile nježno provlači zidom ispod mog balkona.
Taj pogled i te riječi uzele su sve, Sunce je odavno ispisalo svoje stranice ovog lijepog dana, označilo kraj svim svojim bljeskovima i zlatnim nizovima.
Misli mi lutaju vremenom, Mjesec je opet prepun sebe, u tom ciklusu što se ponavlja i obnavlja i neka se obnavlja, a tamnokrila ptica me posjetila, polegla mi je na dušu i zaspala.
Zaiskrila je suza u oku neki dan, zaiskrila i nestala, ta plava sjena Mjeseca će odnijeti zaiskrenu suzu, opet pada tamno predvečerje, skriveno se privuklo ispod balkona i stvorilo međusvijet gdje se vide lutajuće duše.
U arterijama još uvijek teče nešto slično… luta… i odluta ….nebeska tijela rotiraju svojim pravocrtnim linijama… mene nije bilo, odlutala sam svojim nepravilnim stazama u međusvijet sumračja… među nešto slično što se zove – vrsta…
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-7889-83-8 kod NSK Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.