Ne postoji bezgrešan društveni sustav ili sistem, kako vam drago, pa time ne postoji ni bezgrešna politika koja ga osmišljava i vodi. Isto tako ne postoji ni bezgrešna religija. Ne postoji onaj koji se smije bacit kamenom. Iz jednostavnog razloga, sve čime upravlja ili operira čovjek podložno je grijehu.
Upravo u grijehu leže odgovori na brojna pitanja. Nezahvalno je upuštat se u analize brojnih oblika i kombinacija griješenja i grijeha, dovoljno je podijelit ih u dvije osnovne skupine. One koje možemo nazvat svjesnim, zlonamjernim, motiviranim zlom i one koji se dogode iz neznanja, nemara, slučajno, možda bi ih mogli nazvat i greškama. Zna se reć da je put u pako popločan dobrim namjerama. Iako je to ponekad istinito ipak je to cinična izjava koja pokušava opravdat brojne grijehe, tek ponekad i greške.
Ne trebaju nam posebna povjerenstva i akademici ako iskreno želimo vrjednovati povijesne društvene vrijednosti oko kojih se toliko dugo neumorno sporimo. Ne može se pronać opravdanje i ljudski prihvatljiv motiv za ideje i djela koja su u svojoj biti i srži zlo. Samoljubivost i nekritičko, gramzivo domoljublje, opsjednutost povijesnim pozivom i ulogom, religiozna zadrtost ne mogu bit opravdanje za neljudskosti prema bližnjima koji su drugačiji i koji su manjina. Ako se neko drugačije ili nikako ne moli, ako govori drugim jezikom, ako je druge boje kože, ako na drugačiji način promišlja život ne mogu i ne smiju bit razlozi za njihovo ugrožavanje i uništavanje kroz pljačku, istjerivanje, ubijanje, zatvaranje, ''humano'' preseljavanje, seksualno iskorištavanje, prisilnu promjenu religijske pripadnosti ……. sve su to zločini protiv čovjeka, grijesi koji su zlo, grijesi koji su neoprostivi. U jednoj religiji bi se klasificirali kao ''smrtni''. Kad se takvi grijesi čine ili događaju temeljem prethodne pripreme, teoretske obrade, organiziranja mehanizama za njihovo izvršenje, tada postaju sami temelj i srž neke politike bez obzira koliko ta politika imala na prvi pogled uzvišene i opravdano plemenite ciljeve u svojim deklaracijama. Tad slobodno možemo i trebali bi govorit o zločinačkoj politici, o zločinačkom režimu. Nažalost, ponekad se cijele nacije, ili gotovo cijele nacije iz raznoraznih razloga i motiva povedu za zločinačkom politikom, postaju njeni sudionici i kasnije se pretvore u taoce takve politike i užasnih posljedica.
Život i povijest su okrutni, na zlo se često odgovara zlom, odmazdom koja se pretvara u spiralu zla u kojoj se opravdavanjem svog zla osuđuje tuđe, isticanjem vlastitih patnji i žrtava ignoriraju tuđe. Nažalost, u tome ih često prate i religijske organizacije pokušavajući kroz vjerske autoritete opravdati svoje postupke te osuditi tuđe. Rijetke nacije ili političke skupine postižu kritičnu masu ljudskosti kako bi doživjeli katarzu i krenuli drugim putem, putem čovječnosti, ljudskosti, tolerancije i solidarnosti uvažavajuću univerzalna ljudska prava.
Bez obzira na nastojanja, povijest ne zaboravlja. Uzaludna su guranja pod tapit i u ormare. Kad-tad istina izađe na vidjelo i otvori opasnost ponovnog pokretanja spirale. U svojoj apsurdnosti su smiješni pokušaji i nastojanja revizije davno apsolviranih sramotnih epizoda koje su pretrpjele politički i vojni poraz, osudu međunarodne javnosti i nadležnih sudskih tijela, obradu u brojnim umjetničkim djelima, zabilježena svjedočanstva sudionika. Ne postoje motivi i ciljevi koji mogu opravdati zločine i zvjerstva što se kroz pokušaje revizija nastoji postići. Možda se mogu razumjeti neuki pojedinci koji svoje frustracije i identitet grade kroz mržnju prema drugim i različitim, ali kako se postaviti prema političarima, visokim stranačkim dužnosnicima, vjerskim poglavarima pa čak i ambicioznim državnicima koji ustrajno pokušavaju relativizirati zločine i zločince iz svojih redova ne prestajući iznalaziti načine da crno ne nazivaju crnim svjesno ignorirajući neoprostive grijehe. Time otvaraju latentnu opasnost oživljavanja davno poražene i osuđene političke ideje i prakse. Je li razlog za njihovu toleranciju zla tek prosta glasačka matematika u nastojanju osiguranja nužne potpore ili se ipak radi o osobama i skupinama s ozbiljnim moralnim i etičkim defektima koji svjesno ulaze u rizike igranja vatrom u srcu požarne sezone.
A đe su vatrogasci?
Post je objavljen 16.03.2018. u 14:14 sati.